propali fudbaler

sto sam hajc'o hajc'o sam

29.12.2016.

Trnovo na havi ili kako se kalio turistički grad podno Bjelašnice (integrisana i dopunjena verzija)

Kao da ova prethodna četiti nastavka nisu bila i previše teksta, evo integrisane verzije dopunjene sa nekim detaljima nakon pročitane cjelokupne studije izvodljivosti iz 2007. godine. Kako to inače biva, što više čitaš i istražuješ, i to samo ovo što je dostupno na netu, to ti se više zamanta... Zato će sljedeći post biti na temu filmova na filmskom festivalu od prošle godine, one 2015.-te... Divan li je medij ovaj blog kad možeš pisati o nečemu od prije godinu i po dana... Without further ado, evo teksta: Trnovo na havi ili kako se kalio projekat turističkog grada podno Bjelašnice Prije nego stigneš na planinu Igman, skreneš lijevo putem koji vodi prema Trnovu. Nakon otprilike 5 minuta vožnje, prije nego se serpentinama počneš spuštati prema selu Dejčići, pogledaj ulijevo i vidjećeš veliku, skoro nepreglednu, zaravan. Ova prirodna oaza izvanredne ljepote zove se Prečko polje ili Prečki plato. Ljepotu prirodnog ambijenta upotpunjuju mi sjećanja na vikende koje sam tu često provodio sa porodicom. Kao da sad gledam svoju djecu kako se onako maleni probijaju kroz visoku travu, koja se i u najvrelijim ljetnim mjesecima povija pod naletima vjetra... Iskreno, nisam ni znao da se to mjesto zove Prečko Polje, dok me nekad početkom prošle godine na tom mjestu nije dočekao billboard sa natpisom “Najveći turistički grad u Istočnoj Evropi” ili u nespretnom prevodu na engleski “The Biggest Touristic City in Eastern Europe” koji na toj lokaciji planira izgraditi kompanija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Buroj Property Development u saradnji sa opštinom Trnovo. Nisam aktivista po vokaciji, ali na ovom konkretnom primjeru uviđam da u svakom od nas čuči aktivista koji samo čeka povoljnu priliku da se aktivira. Tako je i moj prvi poriv bio da se popnem na potporne stubove i strgnem platno na kojem se najavljuje ovaj najnoviji graditeljski poduhvat. Kao neki očajnik koji se nada da će time spriječiti realizaciju projekta. Moji me ubijeđuju da će vjetar i priroda odraditi svoje, i stvarno nije taj billboard dugo tu ostao. Ali, otprilike godinu i po dana kasnije, došao je kamen temeljac… U ovom osvrtu namjera mi je dati presjek dešavanja u periodu od trenutka kada je na Prečkom polju osvanuo ovaj billboard pa do ceremonije postavljanja kamena temeljca. Ovo je priča o kratkoj istoriji obmane popularno nazvane Trnovo na havi po uzoru na jedan sličan takav megalomanski projekat, Beograd na vodi. Beograd ima inicijativu Ne da(vi)mo Beograd, Dubrovnik isto ima akciju građanskog otpora Srđ je naš, a Sarajevo osim par eko udruženja, i komentatora na netu koji se protive ovom projektu, u suštini, nema ništa. Nema organizovanog i kolektivnog građanskog otpora ovom poduhvatu koji uživa podršku svih institucija vlasti, od najnižeg do najvišeg nivoa, kao i medija koji više onako reda radi i tek povremeno propituju mogućnost realizacije projekta koji je u međuvremenu dobio ime Buroj Ozone – Inspired by Nature, Powered by Vision. A nema tu ni trunke ljubavi ili poštovanja prema prirodi, vizije još manje. Tih dana kada sam ostao zatečen billboardom na Prečkom polju, pratio sam na netu da vidim da li iko piše o ovome kako bih saznao nešto više. Jedan od prvih tekstova na koje sam naišao bio je tekst sarajevskog arhitekte Daria Kristića koji kako sam kaže “piše kad mu nešto padne na pamet”, i to vrlo lucidno. On u tekstu na svom blogu naslovljenom “Burođ privatizacija” ukazuje na nekoliko ključnih stvari kao što su u prvom redu nepostojanje prostornog plana FBiH, odnosno višegodišnje blokiranje njegovog usvajanja, krajnji amaterizam predstavljenih 3d rendera planiranog grada i web stranice firme, te neprilagođenost objekata planinskoj lokaciji gdje se planira graditi koja se nalazi na oko 1000 m nadmorske visine. Kako sam Kristić piše: “Simptomatično je… da se godinama blokira i donošenje prostornog plana Federacije. Prostorni plan je dokument koji ima svaka iole ozbiljna država a u kojem se između ostalog određuju zaštićena područja… plan, koji se odnosio na period 2008-2028, trebao je biti već davno usvojen, a nije, i biće uspjeh ako se usvoji ove godine [2015. godine – op.a.] Kako ga misle provesti sa 7 godina zakašnjenja, to, opet, nije jasno… Pojavljuju se muljatorski šeici kojima milijarde iz džepa ispadaju a nisu u stanju propisno platiti ni 3d ni website… Cijela općina Trnovo je na prosječnoj visini od cca 900 metara nad morem, sa izrazito dugim i oštrim zimama. Šta tu rade zgrade sa krovnim terasama i fontanicama ispred, koje bi bolje pristajale nekom sea resortu, nije jasno. Detalja više o projektu nema a vala i ne bih pretjerano trošio riječi na arhitekturu jer bi onda opet morao truniti o izgradnji u visokoosjetljivim prirodnim područjima, kontekstu, građevinskom naslijeđu, praksama zemalja Evropske Unije, sve to potkrijepit sa pozitivnim primjerima iz, možda, Slovenije ili Austrije.” Nacionalni park Bjelašnica/Igman Ideja da se Bjelašnica i Igman proglase nacionalnim parkom datira još od prije 30-ak godina i održavanja Zimskih olimpijskih igara. Arhitekta i prostorni planer, projektant Zetre, Lidomil Alikalfić u tekstu iz aprila 2006. godine naslovljenom “Igman i Bjelašnica – Planine koje su pojeli skakavci” piše: “Inicijativa da se ovo područje proglasi nacionalnim parkom je krenula 1986. godine od strane Olimpijskog centra Sarajevo. U prvi mah nominiran je relativno mali prostor obuhvaćen regulacionim planovima, ali je kasnije proširen na područja Treskavice, Visočice i kanjona rijeke Rakitnice. Alikalfić piše da jedan od razloga zašto nacrt Zakona o nacionalnom parku nije prošao u Parlamentu SRBiH bio i tada, a očigledno i sada, aktuelni stereotip “da nominacija za ovaj stepen zaštite podrazumijeva potpunu konzervaciju prostora, što, naravno, nije tačno.” U periodu nakon rata nastavljene su aktivnosti na zaštiti ovog područja, i u tom pogledu Alikalfić izdvaja “Studiju izvodljivosti Nacionalnog parka (NP) Igman/Bjelašnica” iz 2001. godine koju je finansirala Evropska zajednica i u čijoj izradi su učestvovali domaći i strani stručnjaci. Alikalfić u svom tekstu pominje i načelnika opštine Trnovo, poznatog po izbornom sloganu “Orilo, gorilo, načelnik je Berilo” o kojem će biti više riječi kasnije s obzirom da se radi o jednom od glavnih likova u cijeloj ovoj priči: “Na nedavno održanoj javnoj raspravi, u povodu usvajanja novog Regulacionog plana, aktuelni načelnik općine Trnovo je glasno izjavio: ‘Više ništa ne može spriječiti izgradnju Igmana i Bjelašnice. Te planine su, prije svega, općinske, a potom kantonalne, federalne i državne!’ Očigledan primjer pogrešnog tumačenja Zakona o lokalnoj samoupravi.” Kako ćemo vidjeti u daljem tekstu Ustavni sud FBiH nije dijelio Alikalfićevo mišljenje po pitanju tumačenja Zakona o lokalnoj samoupravi. Može se pretpostaviti da je gore pomenuta studija izvodljivosti NP Igman/Bjelašnica iz 2001. godine bila jedan od temelja kojima se vodio Parlament FBiH kada je krajem 2004. godine donio Odluku o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine. Vrijedi citirati u cijelosti ključni dio ove odluke: “U cilju očuvanja bioloških, pejsažnih i geomorfoloških vrijednosti područja Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona Rakitnice (Visočica) koja raspolažu veoma visokim nivoom biodiverziteta, ugroženim biljnim i životinjskim, te posebno endemskim vrstama, krečnjačkim kanjonima i sistemom podzemnih pećina, te šumom prašumskog tipa, kao i radi potrebe pravilnog usmjeravanja korištenja prostora za potrebe sporta, rekreacije, turizma, nomadskog stočarenja i tradicionalnog načina života na odnosnim prostorima i u njihovoj neposrednoj kontakt-zoni, kao i radi zaštite voda i podzemnih vodnih bazena značajnih za vodosnabdijevanje, a na osnovu do sada provedenih istraživanja i planskih opredjeljenja, dijelovi područja Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona Rakitnice (Visočica), koji se prostiru na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine u niže navedenim granicama… proglašavaju se područjem posebnog obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine.” Značajno je još napomenuti da je u ovu svrhu za potrebe Federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, i uz podršku Svjetske banke, francuska konsultantska firma BRL Ingenierie u martu 2007. godine pripremila ažuriranu Studiju izvodljivosti, te da je Parlament FBiH 2009. godine donio i Odluku o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine – Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za period od 2007-2027. godine. Sredinom 2011. godine, načelnici opština Hadžići i Trnovo žalili su se Ustavnom sudu FBiH na ovu odluku Parlamenta FBiH o zaštićenim područjima navodeći da ona predstavlja povredu njihovih prava koja proističu iz Zakona o lokalnoj samoupravi. Kako se navodi u odluci Ustavnog suda FBiH, podnosioci zahtjeva su tvrdili da je Federacija FBiH donošenjem ovih odluka “uzurpirala nadležnosti jedinica lokalne samouprave, kao i da ih u vezi s tim nije konsultovala, te da je na taj način općinama onemogućeno ubiranje izvornih prihoda, taksi i naknada, na ime izdavanja građevinskih dozvola i urbanističkih saglasnosti.” Pored isticanja ogromne finansijske štete koja se, kako navode, mjeri milionima KM, podnosioci zahtjeva su, između ostalog, tvrdili kako zbog donošenja ovih odluka nije bilo moguće “pokrenuti razvojne projekte koji bi bili u funkciji očuvanja pretpostavki za život stanovnika na ovom području.” Ne ulazeći u dio obrazloženja u kojem se Ustavni sud FBiH poziva na svoju raniju odluku iz 2004. godine u kojoj je utvrdio potrebu usaglašavanja Zakona o prostornom uređenju sa Ustavom FBiH i sve što proizilazi iz te odluke, ja ću se ovdje ograničiti na dio u kojem se Ustavni sud FBiH poziva na odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH koje propisuju da će “lokalne vlasti biti konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka u svim stvarima koje se tiču direktno njih” te da su “federalne odnosno kantonalne vlasti dužne u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se tiču” da bi potkrijepio svoj zaključak da je došlo do povrede prava opština Trnovo i Hadžići na lokalnu samoupravu. U izreci Presude Ustavnog suda FBiH u predmetu U-20/11 iz decembra 2011. godine, koju su jednoglasno donijele sudije Kata Senjak, predsjednica Suda, i sudije Sead Bahtijarević, Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i Faris Vehabović, stoji: “Obustavlja se primjena Odluke o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine… i prestaje da važi Odluka o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine – Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za period od 2007-2027. godine…” Zašto ovako detaljno o ovoj presudi? Pa bez nje teško da bi uopšte i bilo projekta turističkog grada Buroj Ozone nasred Prečkog polja… A nije da nije bilo upozorenja šta bi se moglo dogoditi kao rezultat slabe komunikacije aktera u ovom procesu. Gore pomenuta francuska konsultantska kuća BRL Ingenierie pisala je u ažuriranoj studiji izvodljivosti iz marta 2007. godine da su se opštine “žestoko protivile pristupu koji vodi od vrha ka dnu hijerarhije i koji ne dozvoljava da se lokalna pitanja i zabrinutost izgovore i čuju”. Zaključak je bio “da postoji znatan rizik da projekat nacionalnog parka propadne zbog nedostatka komunikacije i konsultacija sa lokalnim zainteresovanim stranama”. Od protokola o saradnji do ugovora o finalnoj realizaciji projekta za 10 mjeseci Na prvoj konferenciji za medije organizovanoj povodom potpisivanja protokola o saradnji između načelnika opštine Trnovo i direktora kompanije iz UAE održanoj početkom februara 2015. godine, prisutnim novinarima obratili su se Berilo, Ismail Ahmed, kao i koordinator projekta Edin Serezlić. Jedan ovdašnji novinar, Nedžad Novalić, prenoseći svoje utiske sa konferencije napisao je u tekstu “Arapska investiciona ukazanja u BiH: Bilo jednom u Trnovu”: “Edin Serezlić kojeg nam je načelnik Berilo predstavio kao 'Dinu kojem se ne može sjetiti prezimena' i koji je 'ključni kontakt između njih i investitora' kazao nam je, ograđujući se da nije ovlašten da daje zvanične izjave, kako Buroj Property Development ima niz završenih projekata. Na upit zašto ti projekti nisu javno prezentirani kako se inače radi u ozbiljnim kompanijama koje buduće klijente žele impresionirati svojim portfolijom, Serezlić odgovara da u ovoj kompaniji i ne drže odveć do internetske stranice i da je to jedini razlog zašto ti projekti nisu prikazani na toj stranici...” Za one neupućene, ovdje kod nas je, kako smo imali priliku uvjeriti se na primjerima nekih ranijih grandioznih projekata, najjača referenca zapravo nepostojanje portfolija, i u pravilu se dešava da što je vrijedniji projekat to je poželjnija anonimnost u međunarodnim poslovnim krugovima. Osim toga, Buroj Property Development se često u medijima pogrešno označava investitorom jer se zapravo radi o agenciji za nekretnine, ili kako se oni vole nazivati kompanijom za urbanistički razvoj, koja ovaj projekat tek treba da proda potencijalnim investitorima. Vidjećemo kasnije kako oni to xafsinški promoviraju i prodaju projekat turističkog grada podno Bjelašnice... Zasad je dovoljno konstatovati da se Buroj Property Development, ili njegov ogranak u BiH Buroj International Group, negdje u zimu ili rano proljeće 2015. godine smjestio na periferiji Sarajeva u kompleksu koji je stanovnicima grada poznatiji kao Heco pijaca na adresi Pijačna 14. Nakon dva mjeseca, odnosno u aprilu 2015. godine, kako smo saznali od Bosanske medijske grupe (BMG), Buroj Property Development je predstavio projekat Buroj Ozone na međunarodnom sajmu International Property Show u Dubaiju. Tim povodom Ismail Ahmed je rekao: “Imali smo značajne razgovore i najavu velikih internacionalnih kompanija da će investirati u turistički grad Buroj Ozone. Na sajmu smo zvanično potvrdili informaciju da za nekoliko sedmica otpočinjemo sa gradnjom prvih objekata.” Naredni korak bio je potpisivanje Ugovora o izradi prve faze regulacionog plana Sportsko-rekreativnog centra Bjelašnica – Donja Grkarica – Prečko polje – Kolijevka u junu iste godine. Opet vrijedi istaći sve potpisnike da ne bismo nekoga od aktera u cijeloj ovoj priči nepravedno izostavili: premijer FBiH Fadil Novalić, premijer Kantona Sarajevo (KS) Elmedin Konaković, direktor Zavoda za planiranje KS Hamdija Efendić, i već pomenuti Berilo i Ismail Ahmed. Od izjava datih ovom prilikom treba izdvojiti onu direktora Zavoda za planiranje KS Hamdije Efendića koji je javnosti egzaltirano poručio: “Divna je stvar da se na prostoru koji se svidio stranom investitoru pokušava izgraditi jedno turističko naselje. Prema prostornom planu KS prostor je namijenjen za taj sadržaj, a izradom regulacionog plana će se praktično ispitati detalji primjene. Ono što je sigurno je da je prostor neizgrađen i predstavlja ravan teren sa blagim padinama. Sigurno je takođe da se može osigurati kvalitetna putna i komunalna infrastruktura.” I konačno, sredinom oktobra 2015. godine na ceremoniji održanoj u Vijećnici potpisan je finalni Ugovor o realizaciji projekta prvog integrisanog turističkog grada Buroj Ozone. Da sumiramo, od potpisivanja protokola o saradnji do finalnog ugovora o realizaciji projekta prošlo je oko 10 mjeseci, što je skoro pa nestvarna brzina za projekat ovakvih razmjera. Očigledno je da se akterima u ovoj priči jako žurilo... I još jedan sitni detalj. U Sportsko-rekreativnom centru Bjelašnica – Donja Grkarica – Prečko polje – Kolijevka, površina namijenjena sportu i rekreaciji, kako je na javnoj raspravi ukazala Nasiha Pozder, arhitektica i urbanistica, asistent na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, iznosi čitavih 1,4 posto. Ismail Ahmed bin Sultan i Ibro Berilo, načelnik Kako to glavni akteri ove priče Ismail Ahmed bin Sultan i Ibro Berilo, načelnik, xafsinški promovišu ovaj projekat? Na svojoj web stranici Buroj International Group ovako reklamira budući turistički grad, u originalu na engleskom: “Pure ozone, eliminates everything that is bad for you and in fact, can save your life. There are many ways of which ozone can be used to save life, it can be injected to parts of the body like your ear, your rectum, it could be merged with water or olive oil, etc. each method has its own benefits... Let's say there is an athlete in your family and he is aiming for the Olympics, instead of cheating using drugs for energy enhancements, Ozone would be a perfect legal way to acquire more strength for competitions, and it actually has led many athletes into beating their own records.” (“Čisti ozon uklanja sve što je loše po vas i, zapravo, može vam spasiti život. Postoji niz načina na koje se ozon može koristiti kako bi vam spasio život, može se ubrizgati u različite dijelove tijela kao što je vaše uho, vaš rektum, može se pomiješati sa vodom ili maslinovim uljem, i sl. Svaki metod je koristan na svoj način... Recimo da u porodici imate sportistu koji jednog dana želi nastupiti na Olimpijskim igrama, i umjesto varanja i korištenja nedozvoljenih sredstava za povećavanje energetskog potencijala, ozon je savršen zakonit način za sticanje veće snage potrebne za takmičenja, i zapravo je udisanje ozona pomoglo mnogim sportistima da poboljšaju svoje najbolje rezultate.” U jednoj izjavi Ahmed je rekao i ovo: “Potencijalni investitori su bili fascinirani Trnovom i 99 posto ih je izrazilo želju da odmor provedu ovdje. Žele ulagati svoj novac, a neki su književnici čak i svoje stihove posvetili mjestu.” Još malo Ahmeda prije nego pređemo na druga mu Berila koji je već gore navedenim izbornim sloganom nagovijestio izraženi smisao za humor. “Dizajniramo i gradimo takav grad u koji će na pripreme dolaziti najveće sportske ekipe poput Barcelone, Bayerna...” Sad je red na Berila. “Oni su dole pretežno svi astmatičari te su im ljekari rekli da je najbolje da ulažu u Albaniju i BiH, da su to države koje imaju dobre klime.” “Kada smo u januaru usaglašavali protokol o namjeri, to je trajalo 30 dana, a ugovor smo dogovorili za pet šest sati. To su bili teški razgovori, po cijeli dan, pa Ahmed ode klanjati jaciju, i onda nastavimo i poslije.” Šta god da se kaže o Berilu malo je. U dosadašnjem dijelu projekta bilo ga je svugdje. Bio je stručnjak za klimu i čisti zrak, umješni pregovarač, uz malu pomoć načelnika opštine Hadžići i ustavnog suda bacio je na koljena tridesetogodišnju inicijativu za uspostavu nacionalnog parka Igman/Bjelašnica, bio je još i tumač zamršenih pravnih pojmova, odnosno razlika između pojmova koncesije i prava na građenje, i ekspert za vodosnabdijevanje grada Sarajeva o čemu će biti više riječi u daljem tekstu, beskompromisni borac protiv divlje gradnje i zaštitnik Bjelašnice i Igmana, vispreni i dalekovidni ekonomista, ali ponajprije odgovorni načelnik koji projekat turističkog grada Buroj Ozone naziva “najtransparentnijim projektom u BiH”. A sve što je transparentno u vezi ovog projekta je, da se poslužim riječima direktora Zavoda za planiranje KS Hamdije Efendića “da je prostor neizgrađen i predstavlja ravan teren sa blagim padinama”. Recimo nešto više i o mikro klimi na Prečkom polju, pored onoga već navedenog u ranijem tekstu o tome da se nalazi na oko 1000 m nadmorske visine, da su zime duge i oštre, da i u navrelijim ljetnim danima uvijek puše i da se kad sunce zađe za planinu komotno može obući zimska jakna. Prečko polje ima najviše posjetilaca, izletnika, zaljubljenika u prirodu, putnika namjernika, u periodu od druge polovine juna do prve polovine septembra, dok se za ostatak godine može reći da vladaju ekstremni vremenski uslovi. Jedan od komentatora na netu se uz malu pomoć wikipedie zapitao u oktobru 2015. godine, odnosno neposredno uoči potpisivanja finalnog ugovora, da li je iko obavijestio investitore da je Trnovo na mjestu “gdje se od Prenja, Bjelašnice, Igmana lome dvije klimatske fronte: mediteranska i kontinentalna sa vrlo surovim zimama uz visoke snježne nanose. Naprosto, biće oduševljeni investitori kada im arhitekti koji su radili ovaj projekat budu morali objašnjavati zašto su stare kuće u tim krajevima sa jako strmim krovovima, te geografske kote u neposrednoj blizini imaju oborene evropske temperaturne rekorde u minusu kao što je Mrazovac, te zašto se Treskavica naziva upravo tim imenom, a nalazi se iznad”. O još jednom iskustvu sa terena piše komentator na netu, u septembru 2016. godine, tj. neposredno nakon postavljanja kamena temeljca, i duhovito se pita: “Meni je na onoj livadi vjetar znao auto ljuljat... šta će u vezi toga uraditi... jesu li uradili neka ispitivanja... tamo na livadi drveta nema kako treba...” Konačno, još jedan komentar iz oktobra 2015.-te, pa ćemo završiti sa lucidnim net kritičarima ovog projekta: “O podržavatelji Buroja, zašto se niko od vas ne pita kako je moguće da će se na planini graditi vile u 'Dubai' i 'španskom' stilu, kako piše na njihovoj web stranici... Zašto se niko ne pita da li bi to bilo moguće uraditi u Sloveniji, Italiji, Austriji... Da li bi tamo mogli dobiti komad zemlje, i graditi kako i šta žele, bez poštivanja uzusa struke, graditeljske tradicije, lokalne kulture i tamošnje makro i mikrolokacije? O podržavatelji 'investicija', odgovorite, tako vam betona vašeg, da li ste ikada bili na prelijepoj lokaciji na kojoj je planirana gradnja, pa makar ste došli tamo dvojkom i raspalili roštilj pored točkova? O štovatelji kičastog arapskog stila gradnje usred planinske livade, odgovorite, odgovorite, tako vam projekta od milijardu KM”. Vile, hoteli, trgovački centar, sportsko-rekreacioni kompleks, vještačka jezera, fontane, rehabilitacioni centri, restorani, heliodrom, žičara... Namjerno nisam dosad pisao, osim onog dijela o sadržajima za sport i rekreaciju koji će zauzimati 1,4 posto budućeg grada, šta će se to konkretno graditi u okviru integrisanog turističkog grada na Prečkom polju na površini od oko 137 hektara i na šta će se to, opet konkretno, skršiti 4,5 milijardi KM koliko je ukupna vrijednost planirane investicije. Svašta se pominjalo u tih godinu dana koliko je prošlo od potpisivanja protokola o saradnji do finalnog ugovora, pa onda u narednih skoro godinu dana koliko je prošlo do postavljanja kamena temeljca. Prvo je koordinator projekta Edin Serezlić najavio da je planirana gradnja “hiljade luksuznih stambenih jedinica, hotela, najvećeg trgovačkog centra u BiH, sportsko-rekreacionih i kulturnih sadržaja za svjetsku elitu... raskošnih hortikulturnih oaza, uključujući vještačka jezera i fontane, poliklinike, klinike i rehabilitacione centre.” Varirale bi te projekcije, pa bi tako u jednom xafsinškom članku bilo rečeno da će se graditi “sedamdeset superluksuznih hotela” da bi nedugo zatim bilo rečeno da će se graditi “300 vila, četiri hotela, restorani, fontane...” Berilo bi to pitanje gradnje hotela popratio naravno u svom stilu: “Pa ja sam vidio svojim očima, još dok je bio u Sarajevu, kako mu šalju e-mailove u kojima ga mole da im ostavi lokaciju za izgradnju hotela”. Bilo kako bilo, prema zadnjim informacijama i Ahmedovim najavama, u sklopu turističkog grada biće između ostalog: 1000 luksuznih vila sa bazenima i “zonom za udobno i sigurno provođenje vremena”, žičara sa trasom dugom 6,5 km koja će turistički grad povezivati sa ski-stazom na Bjelašnici, Buroj arena sa terenima za fudbal, košarku, tenis, rukomet i druge sportove, plešuća fontana čiji će vodoskok “dosezati visinu od petnaest metara”, atraktivni bazeni u centru kompleksa koji će posmatrano iz zraka ispisivati ime Buroj, super luksuzni hotelski kompleks, tržni centar Zayed Mall s planiranom površinom od milion kvadratnih metara sa parkingom za 1500 vozila... Prije nego nastavim dalje, ne mogu a da ne primjetim kako je vjerovatno na ovo mislio načelnik Berilo kada je u zahtjevu Ustavnom sudu FBiH napisao kako su zbog spornih odluka o zaštiti ovog područja opštinske vlasti bile spriječene “pokrenuti razvojne projekte koji bi bili u funkciji očuvanja pretpostavki za život stanovnika na ovom području.” Velika bolnica s heliodromom na krovu, a sve to će realizovati Buroj International Group “u čvrstoj saradnji sa pedesetak najvećih privatnih i javnih bh. kompanija...” Ukratko, sve luksuzno i gdje god se okreneš svugdje bazeni, čak i u, kako načelnik Berilo najavljuje, hotelskim sobama. Lidumil Alikalfić je u ranije pomenutom tekstu “Igman i Bjelašnica – planine koje su pojeli skakavci” iz 2006.-te između ostalog pisao i o “bezvodnosti planinskih visoravni” i “delikatnom položaju [Babinog dola] u odnosu na sarajevski akvatorij” zaključivši da su “posebne teškoće... izazivale hidrotehničke instalacije (čista voda se ispumpava iz zone Vrela Bosne do Babinog dola) a odvodnja otpadnih voda kroz zaštićenu zonu (sistemom cijev kroz cijev) do recipijenta u Hadžićima”. Tri godine poslije pisanja Alikalfićevog članka, tj. 2009. godine, kao rezultat legalizirane divlje gradnje na Babinom dolu na Bjelašnici i neadekvatnog sistema odvođenja otpadnih voda došlo je do onečišćenja Vrela Bosne sa fekalnim bakterijama. Načelnik Berilo sve to posmatra iz jedne druge vizure. U intervjuu iz novembra 2015. godine, u ulozi zaštitnika Igmana i Bjelašnice, on kaže: “Pa Igman i Bjelašnica su jedine naše planine gdje nemate divlje gradnje. A znate li ko je sačuvao te planine? Pa mi iz općine Trnovo.” Šta kaže Eko Akcija i pojam free hold zone na bosanski način... U jednoj drugoj ulozi, onoj eksperta za vodosnabdijevanje, načelnik Berilo je u jednoj TV emisiji emitovanoj potkraj septembra ove godine rekao da “Prečko polje nema nikakve veze sa vodosnabdijevanjem Sarajeva.” Na ovu izjavu odgovorili su iz udruženja Eko Akcija citirajući Prostorni plan Kantona Sarajevo od 2003. do 2023. godine, dio koji se odnosi na snabdijevanje vodom za piće, gdje se kaže: “Za potrebe obezbijeđenja potrebnih količina vode u regionalnom sistemu vodosnabdijevanja Gornja Bosna utvrđuje se rezervacija prostora za vještačku akumulaciju Bijela Rijeka”. Eko Akcija dalje upozorava da “s obzirom na blizinu Bijele Rijeke u odnosu na lokalitet Prečkog Polja, na kojem se planira graditi naselje Buroj Ozone za nekoliko desetina hiljada stanovnika, gdje su neka od izvorišta iz kojih se napaja Bijela Rijeka na svega nekoliko stotina metara udaljenosti od budućeg naselja, naše je mišljenje da bi antropogeni utjecaj novog naselja mogao dovesti do trajnog onečišćenja Bijele Rijeke, koja je uz Crnu Rijeku, jedan od dva preostala izvora pitke vode za grad Sarajevo.” Gledano iz ove perspektive sigurno je prije planiranja bilo kakvog naselja urađena detaljna studija uticaja na okoliš i zatražena okolinska dozvola od nadležnog organa, u ovom slučaju Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Jeste malo morgen. Eko Akcija je u pismu iz aprila 2016. godine FBiH Ministarstvu okoliša i turizma uputila između ostalog i upit “da li je investitor gore navedenog Projekta pokrenuo postupak izdavanja okolinske dozvole kod vašeg Ministarstva, u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti okoliša FBiH”. U odgovoru iz sredine maja, ministrica Đapo odgovara da “do danas nismo zaprimili nijedan akt, upit ili Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole za projekat izgradnje turističkog naselja pod imenom Buroj Ozone u Općini Trnovo.” Ipak, utjehu možemo pronaći u riječima direktora Zavoda za planiranje KS koji je u ranije citiranoj izjavi između ostalog rekao da je “prema prostornom planu KS prostor... namijenjen za taj sadržaj” i da je “sigurno... da se može osigurati kvalitetna... komunalna infrastruktura.” Razloga za brigu dakle nema, sve je pod kontrolom. Uzgredno govoreći, nakon što su urađeni elaborati o geološkim i geomehaničkim svojstvima terena, Zavod za planiranje KS posvetio se izradi regulacionog plana koji će obuhvatiti i projekat vodosnabdijevanja budućeg grada. Prema Berilovoj računici, samo projekat vodosnabdijevanja će koštati pet miliona KM jer se njime želi riješiti “vodosnabdijevanje šireg područja Dejčića, Bjelašnice i Igmana”, a sve troškove će snositi fantomski investitor. Zašto fantomski investitor? U ugovoru o finalnoj realizaciji projekta koji je, zanimljivo, u prepisanoj formi dostavljen na uvid javnosti ne stoji konkretno ko je druga ugovorna strana pored opštine Trnovo, već se ta druga ugovorna strana naziva samo investitorom. Ahmed je još u aprilu prošle godine najavio da su obavljeni razgovori sa “velikim internacionalnim kompanijama” koje će investirati u budući turistički grad Buroj Ozone, ali tih velikih internacionalnih kompanija evo već više od godinu i po nema, niti se javljaju niti dolaze. U jednom trenutku Buroj International Group je preuzeo na sebe i ulogu investitora. Pa je tako Ahmed još u avgustu prošle godine izjavio kako su do tog trenutka “na zemljište, administraciju i xafsing” već bili potrošili 9 miliona KM, s tim da je dodao da ta cifra nije konačna. Finalni ugovor je prvo bio nedostupan javnosti uz obrazloženje da se radi o poslovnoj tajni, te da je potrebno voditi računa o interesima stranog partnera. Tri dana poslije novinarima je omogućen uvid u ugovor, s tim da im je rečeno da “ugovor nije moguće kopirati ili fotografisati, ali da ga je moguće prepisati”. U članu 4e) Ugovora između ostalog stoji da “Općina u okviru uspostavljene poslovne saradnje preuzima obavezu da u svrhu realizacije projekta izgradnje integrisanog turističkog grada... poduzme odgovarajuće mjere i realizira izgradnju odgovarajućih sadržaja komunalne infrastrukture (vodovod i plin)... do lokaliteta...” Načelnik Berilo to u svom stilu tumači, pa u intervjuu datom mjesec dana poslije potpisivanja ugovora kaže: “Svu infrastrukturu unutar integrisanog turističkog grada su dužni osigurati oni, a do samog grada je obaveza općine. Mi već razmatramo kako do lokacije dovesti vodu, plin i slično i to su sve višemilionski projekti. No, mi nemamo svog novca i sve što budemo radili radit ćemo njihovim novcem”. Slično je i sa zemljištem na kojem je planirana gradnja pa se tako u članu 4d) Ugovora kaže kako će opština Trnovo staviti “investitoru na raspolaganje zemljište koje se nalazi u njenom vlasništvu na lokalitetu iz člana 1. ovog ugovora te istom omogućiti izgradnju objekata predviđenih Projektom, te sticanje prava vlasništva nad navedenim objektima”. U pomenutom intervjuu načelnik Berilo kaže kako će opština “svim privatnim vlasnicima, koji žele prodati zemlju, novac isplatiti u roku od dvije godine, a za to nam treba 15 miliona KM” i zatim dodaje: “mi ćemo svojim sredstvima kupiti zemlju u vrijednosti od osam miliona KM, a oni nam trebaju dati tih sedam”. Znači, po Berilovom tumačenju, izgradnja komunalne infrastrukture (vodovod i plin) i kupovina zemljišta na kojem je planirana gradnja trebali su biti prebačeni u član 5. Ugovora kojim su predviđene obaveze investitora. Kada je u pitanju stvaranje pretpostavki za izgradnju turističkog grada, postavlja se bezbroj pitanja, između ostalih i to kako je vrijednost zemljišta na lokalitetu Prečkog polja, koje je donedavno bilo pašnjak i u kratkom ljetnom periodu izletište nevelikog broja posjetilaca, skočila na vrtoglavih 15 miliona KM... Da sumiramo, za realizaciju glavnih ugovornih stavki potrebni su višemilionski iznosi i s obzirom da opština Trnovo kao jedna od ugovornih strana nema para, oni u suštini po Berilovom tumačenju nisu u obavezi, ili mogućnosti, uraditi ništa osim medijske promocije projekta i omogućavanja investitoru “prava građenja u trajanju od 99 godina na predmetnom zemljištu”. Načelnik Berilo, u ulozi pravnog stručnjaka, pojašnjava šta zapravo znači pravo građenja: “Mi ništa od zemljišta nismo dali besplatno, kao što je to slučaj s Beogradom na vodi. Mi to dajemo pod zakup i ostajemo vlasnik svega toga. To nije koncesija, to je pravo građenja što je nešto sasvim drugo”. Ono što načelnik ne govori, a o čemu su izvijestili ovdašnji mediji u vrijeme potpisivanja ugovora, jeste da su da bi se izašlo u susret “investitoru” promijenjena četiri zakona, uključujući i donošenje tzv. freehold zakona, jer postojeći zakoni nisu predviđali mogućnost uspostavljanja prava građenja na period od 99 godina. Na pitanje medija kada je to urađeno, nadležne institucije nisu dale odgovor već im je samo rečeno da su izašli u susret kompaniji Buroj Property Development, ili njenom ogranku u BiH Buroj International Group. Riječima kantonalnog premijera Konakovića: “Uvijek dostupni i uvijek spremni da reagujemo onako kako naša administracija često ne radi tražeći rješenja kako ne može, mi uvijek tražimo rješenja o tome kako može”. U vrijeme dok je ovo pitanje još bilo neriješeno i dok institucije vlasti još nisu bile izašle u susret investitoru, Satko Bitanga, savjetnik u bh. ambasadi u UAE izjavio je da “kod nas je još uvijek problem nepostojanja zakonske regulative, posebno o javno-privatnom parnerstvu”. I začas riješiše institucije vlasti taj problem “nepostojanja zakonske regulative” krajnje privatno i bez ikakvog učešća javnosti čije bi interese kao trebalo da zastupaju. To je valjda taj najtransparentniji projekat u BiH jer javnost nema nikakvu informaciju o tome kako i koji zakoni su promijenjeni. Upitan o kompaniji Buroj Property Development, savjetnik Bitanga dodao je da je “sigurno da nije neozbiljna kompanija” i da “ljudi imaju projekat koji hoće da realiziraju”. U članu 14. stav 2. Zakona o stvarnim pravima FBiH na koji se ugovorne strane pozivaju u ugovoru pravo građenja se definiše ovako: “Nisu dijelovi zemljišta one zgrade i druge građevine, koje su trajno povezane s tim zemljištem ako ih od njega odvaja stvarno pravo kojem svojem nosiocu daje ovlaštenje da na tom tuđem zemljištu ima takvu zgradu ili drugu građevinu u svome vlasništvu (pravo građenja)”. Još jedno kratko pojašnjenje za nas neupućene o tome šta je zapravo pravo građenja: “Pravo građenja je u pravnom smislu izjednačeno s nekretninom... ko je nositelj prava građenja taj je i vlasnik zgrade koja je pripadnost tog njegovog prava, a glede zemljišta koje je opterećeno pravom građenja ima ovlasti i dužnosti plodouživatelja”. Važan član Ugovora koji treba citirati ovdje je član 10. koji predviđa da “u slučaju da se Općina odluči za prodaju zemljišta investitor ima pravo preče kupovine tog zemljišta...” S obzirom da se sve vezano za ovaj projekat radi po standardima koji vrijede u UAE, prema mom shvatanju tzv. free hold zona u Dubaiju, osoba koja nije državljanin UAE može u određenim dijelovima Dubaija kupiti nekretninu, i zemljište, na period do 99 godina. S obzirom da je “investitor” očigledno zainteresovan za kupovinu zemljišta, i da kako se čini snosi sve troškove, koji su ogromni, izgradnje komunalne infrastrukture do grada i u budućem turističkom gradu, kupovine zemljišta, izrade regulacionog plana, izvedbenih projekata, itd. i da će po izgradnji planiranih objekata plaćati zakup opštini, postavlja se legitimno pitanje povrata investicije, osim naravno ako se ne radi o onom slučaju gdje novac nije problem. Gledano iz te perspektive, pravo građenja na kojem se toliko insistiralo u dosadašnjoj priči oko ovog projekta samo je prelazni korak ka prodaji zemljišta investitoru. Poklon Bosni i Bosancima po uzoru na Beograd na vodi kao poklon Beogradu i Beograđanima Pripremajući se za pisanje ovog članka, pročitao sam mišljenje jednog komentatora na netu koje se ukratko može svesti na to da u vrijeme onečišćenja i pojave fekalnih bakterija na Vrelu Bosne i izvorištu Bačevo odakle se vodom snabdijeva oko 80 posto grada Sarajeva kao rezultat legalizirane divlje gradnje na Babinom dolu na Bjelašnici, što se dogodilo 2009. godine, nije bilo toliko protesta kao sada u vezi sa potencijalnim uticajem budućeg turističkog grada na vodosnabdijevanje Sarajeva, uz zaključak da je to zbog toga što se radi o arapskoj “investiciji” za razliku od slučaja Babinog dola gdje se radilo o domaćim ulagačima. Ne ulazeći u intenzitet negodovanja u ovim prilikama, rekao bih da fekalije nemaju nacionalni predznak tako da je svejedno da li se radi o našim ili arapskim govnima, ili pak o ekskrementu “svjetske elite” za koju se sasvim ozbiljno najavljuje da će biti budući stanovnici turističkog grada Buroj Ozone. Namjerno sam ovaj detalj da se radi o arapskoj investiciji, a kako se vidi iz ranijeg teksta nismo sigurni ni da li je arapska, niti da li se radi uopšte o investiciji, ostavio za kraj jer se radi o najnebitnijem aspektu cijele priče, koji je ponajprije zbog medijskog izvještavanja postao najbitniji. Najnebitniji je zato što pored svih logičkih ne rupa nego provalija, najmanji problem u vezi s ovim projektom jeste čija je to investicija. Strani mediji , kao recimo britanski Guardian, potenciraju to kako je BiH zadnjih godina postala privlačna za investicije iz zemalja Zaliva kao i porast broja turista iz ovih zemalja, s tim da se neizostavno naglašava da u BiH živi 40 posto muslimanskog stanovništva. Zlatko Dizdarević, uvaženi novinar i diplomata, u tekstu “Arapska priča o nama” ovako ocjenjuje taj fenomen porasta investicija i turista iz zemalja Zaliva: “Ne dolaze i ne kupuju masovno našu zemlju za svoj budući dom čak ni sada Iračani, Sirijci, ni Egipćani, Iranci, pa ni Jordanci... Oni su imali i imaju svoje domovine, tradiciju, hiljadugodišnje urbano bitisanje, svoje planine i potoke, svoj svijet i svoju muku za koju vjeruju da će proći. Većina onih koji sada tumaraju po svijetu, neželjeni i nevoljeni, politički manipulirani i eksploatirani, sanjaju kako će se tamo i vratiti. Ovamo, i svugdje gdje mogu, a zeleno je, brdovito, uz potok i povjetarac, dolaze oni iz Zaliva koji to imaju samo u snovima. Do jučer u šatorima, pa im 'Bog dao' crno-zelene novce ispod vječitog pjeska, nikakvim radom zaslužene. I time silu, plus aroganciju skorojevića...” Ismail Ahmed pak poručuje da je Buroj Ozone njegov životni projekat i da je odlučio ne obraćati pažnju na negativna mišljenja o ovom projektu u BiH, kao i u Dubaiju, i od ljudi traži “podršku i pozitivno razmišljanje” i da je “ovaj grad za Bosnu i Bosance”. Slično kao što i njegov drug, načelnik Berilo, pomalo ljutito i s prijekorom, poziva na pozitivno razmišljanje: “Više se sad o Trnovu piše u Americi i Švicarskoj nego u BiH, ali to meni ne smeta”. A arogantno je zapravo od strane ovog dvojca u nebrojeno mnogo medijskih izjava ne odgovoriti ama baš ni na jedno pitanje koje propituje opravdanost ovog projekta. Par pitanja za kraj... Šta reći na kraju. Previše je otvorenih pitanja vezanih čak i za pretpostavke za izgradnju turističkog grada Buroj Ozone na lokalitetu Prečkog polja podno Bjelašnice. Evo njih nekoliko koja se nameću iz samog teksta. Kakva je budućnost inicijative da se čak i ograničeno područje Igmana i Bjelašnice, i Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice, proglasi nacionalnim parkom, i da li se uopšte može govoriti o budućnosti te inicijative ako dođe do realizacije projekta turističkog grada Buroj Ozone u planiranom obimu? Kako pomiriti gradnju čitavog turističkog grada na ovom prostoru sa međunarodnim standardima koji se primjenjuju u područjima nacionalnih parkova, i koje je definisala Međunarodna unija za očuvanje prirode – IUCN, kao što su “zaštita ekološkog integriteta jednog ili više ekosistema za sadašnje i buduće generacije, isključenje eksploatacije ili zaposjednutosti područja koja se kose sa njegovom namjenom, i obezbjeđivanje osnove za duhovne, naučne, obrazovne, rekreacione i posjetilačke mogućnosti, s tim da sve one moraju biti kompatibilne sa okolišem i kulturom područja”? S tim u vezi, zašto se ideja nacionalnog parka Igman/Bjelašnica koja bi uvažila “biološke, pejzažne, geomorfološke i hidrološke vrijednosti ovog područja, kao i mogućnosti razvoja ekoturizma” nije mogla pokrenuti sa mrtve tačke punih 30 godina, dok se projekat turističkog grada Buroj Ozone, koji ne uvažava niti jednu od navedenih vrijednosti, i zapravo predstavlja ozbiljnu prijetnju svemu pobrojanom, evo ekspresno planira izgraditi za nekoliko godina i za sada napreduje sasvim pristojnom dinamikom? Ko je uopšte investitor koji će uložiti milijarde u ovaj projekat ako je očigledno da Buroj Property Development ne posjeduje kapacitet da sam iznese taj projekat? Da li će višemilionske projekte dovođenja vode i plina na lokalitet Prečkog polja i uopšte izradu regulacionog plana na kraju plaćati budžetski obveznici jer se iz ugovora o finalnoj realizaciji projekta upravo to da iščitati? S tim u vezi, ako će se opština kod investitora zaduživati za kupovinu zemljišta i izgradnju komunalne infrastrukture pa kasnije taj dug vraćati iz zakupa prikupljenog po osnovu dodijeljenog prava građenja, pod kojim uslovima će se taj dug vraćati i da li se planiraju praviti određeni ustupci investitoru s obzirom na planiranu dobit opštine koja se prema najavama mjeri stotinama miliona KM, pogotovo kada se to poredi sa sadašnjih nula KM, te imajući u vidu ugovorom predviđeno pravo preče kupovine zemljišta dodijeljeno investitoru? Kada su pregovarači Ahmed i Berilo razgovarali o podjeli dobiti i kada je s tim u vezi pregovarač Berilo izjavio: “Vjerujte, da su mene pitali koliko želim od dobiti ja ne bih znao reći 30 posto, ja bih rekao manje, ali eto oni su predložili 30 posto”, je li to bilo prije ili poslije jacije? Kako dati podršku i pozitivno razmišljati o projektu u svjetlu neumjerenih, i na momente neozbiljnih, izjava glavnih pregovarača jer iako je u xafsingu dozvoljeno preuveličavanje i tu postoje određena profesionalna ograničenja, i finalnog ugovora na 4-5 stranica u kojem se u suštini ne kaže ništa vezano za konkretnu realizaciju projekta? Kako vjerovati akterima u ovom procesu da su “inspirisani prirodom i obodreni vizijom” ako se zna da do maja 2016. godine uopšte nije ni zatražena studija uticaja na okoliš? Da li je u periodu do izrade takve studije svaka gradnja na ovom lokalitetu, koju je Ahmed najavio još u ljeto 2015.-te a započeta je postavljanjem loše ošalovanog kamena temeljca u septembru 2016.-te, nezakonita ili će se pak i u ovom pogledu izaći u susret investitoru? Kada smo kod izlaženja u susret investitoru, i neizlaženja u susret javnosti, zašto su izmjene više zakona za potrebe projekta turističkog grada Buroj Ozone i javno-privatnog partnerstva između opštine Trnovo i kompanije Buroj International Group faktički urađene u tajnosti? I kakve su to konkretno zakonske intervencije koje omogućavaju aražmane poput tzv. freehold zona u Dubaiju, i to za potrebe samo jednog jedinog projekta, u ovom slučaju turističkog grada Buroj Ozone? Hoće li se čista voda za fontane, bazene u vilama, bazene ili vještačka jezera u centru kompleksa, bazene u hotelskim sobama, i onako za generalnu upotrebu u okviru turističkog grada ispumpavati iz zone Vrela Bosne kao što je to slučaj sa Babinim dolom i kako će se to odraziti na već godinama problematično vodosnabdijevanje grada Sarajeva? S tim u vezi, kako će se Bijela i Crna Rijeka sačuvati od potencijalnog štetnog uticaja izgradnje turističkog grada i prateće infrastrukture na ovom području? Kažu iz Buroj International Group da su imali izvrsne ponude za svoj projekat “u nekoliko evropskih zemalja”, koje su to evropske zemlje? Kažu da će se projekat realizovati “u čvrstoj saradnji sa pedesetak najvećih privatnih i javnih bh. kompanija...”, koje su to kompanije? To bi bilo to, za početak, uz još jedno pitanje onome ko je smislio gradnju najvećeg tržnog centra na ovim prostorima na lokalitetu Prečkog polja, i plus još hotela, bazena i fontanica: Jeste li vi uopšte normalni?!

23.12.2016.

Trnovo na havi ili kako se kalio turistički grad podno Bjelašnice (Vol. 4)

Uzgredno govoreći, nakon što su urađeni elaborati o geološkim i geomehaničkim svojstvima terena, Zavod za planiranje KS posvetio se izradi regulacionog plana koji će obuhvatiti i projekat vodosnabdijevanja budućeg grada. Prema Berilovoj računici, samo projekat vodosnabdijevanja će koštati pet miliona KM jer se njime želi riješiti “vodosnabdijevanje šireg područja Dejčića, Bjelašnice i Igmana”, a sve troškove će snositi fantomski investitor. Zašto fantomski investitor? U ugovoru o finalnoj realizaciji projekta koji je, zanimljivo, u prepisanoj formi dostavljen na uvid javnosti ne stoji konkretno ko je druga ugovorna strana pored opštine Trnovo, već se ta druga ugovorna strana naziva samo investitorom. Ahmed je još u aprilu prošle godine najavio da su obavljeni razgovori sa “velikim internacionalnim kompanijama” koje će investirati u budući turistički grad Buroj Ozone, ali tih velikih internacionalnih kompanija evo već više od godinu i po nema, niti se javljaju niti dolaze. U jednom trenutku Buroj International Group je preuzeo na sebe i ulogu investitora. Pa je tako Ahmed još u avgustu prošle godine izjavio kako su do tog trenutka “na zemljište, administraciju i xafsing” već bili potrošili 9 miliona KM, s tim da je dodao da ta cifra nije konačna. Finalni ugovor je prvo bio nedostupan javnosti uz obrazloženje da se radi o poslovnoj tajni, te da je potrebno voditi računa o interesima stranog partnera. Tri dana poslije novinarima je omogućen uvid u ugovor, s tim da im je rečeno da “ugovor nije moguće kopirati ili fotografisati, ali da ga je moguće prepisati”. U članu 4e) Ugovora između ostalog stoji da “Općina u okviru uspostavljene poslovne saradnje preuzima obavezu da u svrhu realizacije projekta izgradnje integrisanog turističkog grada... poduzme odgovarajuće mjere i realizira izgradnju odgovarajućih sadržaja komunalne infrastrukture (vodovod i plin)... do lokaliteta...” Načelnik Berilo to u svom stilu tumači, pa u intervjuu datom mjesec dana poslije potpisivanja ugovora kaže: “Svu infrastrukturu unutar integrisanog turističkog grada su dužni osigurati oni, a do samog grada je obaveza općine. Mi već razmatramo kako do lokacije dovesti vodu, plin i slično i to su sve višemilionski projekti. No, mi nemamo svog novca i sve što budemo radili radit ćemo njihovim novcem”. Slično je i sa zemljištem na kojem je planirana gradnja pa se tako u članu 4d) Ugovora kaže kako će opština Trnovo staviti “investitoru na raspolaganje zemljište koje se nalazi u njenom vlasništvu na lokalitetu iz člana 1. ovog ugovora te istom omogućiti izgradnju objekata predviđenih Projektom, te sticanje prava vlasništva nad navedenim objektima”. U pomenutom intervjuu načelnik Berilo kaže kako će opština “svim privatnim vlasnicima, koji žele prodati zemlju, novac isplatiti u roku od dvije godine, a za to nam treba 15 miliona KM” i zatim dodaje: “mi ćemo svojim sredstvima kupiti zemlju u vrijednosti od osam miliona KM, a oni nam trebaju dati tih sedam”. Znači, po Berilovom tumačenju, izgradnja komunalne infrastrukture (vodovod i plin) i kupovina zemljišta na kojem je planirana gradnja trebali su biti prebačeni u član 5. Ugovora kojim su predviđene obaveze investitora. Kada je u pitanju stvaranje pretpostavki za izgradnju turističkog grada, postavlja se bezbroj pitanja, između ostalih i to kako je vrijednost zemljišta na lokalitetu Prečkog polja, koje je donedavno bilo pašnjak i u kratkom ljetnom periodu izletište nevelikog broja posjetilaca, skočila na vrtoglavih 15 miliona KM... Da sumiramo, za realizaciju glavnih ugovornih stavki potrebni su višemilionski iznosi i s obzirom da opština Trnovo kao jedna od ugovornih strana nema para, oni u suštini po Berilovom tumačenju nisu u obavezi, ili mogućnosti, uraditi ništa osim medijske promocije projekta i omogućavanja investitoru “prava građenja u trajanju od 99 godina na predmetnom zemljištu”. Načelnik Berilo, u ulozi pravnog stručnjaka, pojašnjava šta zapravo znači pravo građenja: “Mi ništa od zemljišta nismo dali besplatno, kao što je to slučaj s Beogradom na vodi. Mi to dajemo pod zakup i ostajemo vlasnik svega toga. To nije koncesija, to je pravo građenja što je nešto sasvim drugo”. Ono što načelnik ne govori, a o čemu su izvijestili ovdašnji mediji u vrijeme potpisivanja ugovora, jeste da su da bi se izašlo u susret “investitoru” promijenjena četiri zakona, uključujući i donošenje tzv. freehold zakona, jer postojeći zakoni nisu predviđali mogućnost uspostavljanja prava građenja na period od 99 godina. Na pitanje medija kada je to urađeno, nadležne institucije nisu dale odgovor već im je samo rečeno da su izašli u susret kompaniji Buroj Property Development, ili njenom ogranku u BiH Buroj International Group. Riječima kantonalnog premijera Konakovića: “Uvijek dostupni i uvijek spremni da reagujemo onako kako naša administracija često ne radi tražeći rješenja kako ne može, mi uvijek tražimo rješenja o tome kako može”. To je valjda taj najtransparentniji projekat u BiH jer javnost nema nikakvu informaciju o tome kako i koji zakoni su promijenjeni. U članu 14. stav 2. Zakona o stvarnim pravima FBiH na koji se ugovorne strane pozivaju u ugovoru pravo građenja se definiše ovako: “Nisu dijelovi zemljišta one zgrade i druge građevine, koje su trajno povezane s tim zemljištem ako ih od njega odvaja stvarno pravo kojem svojem nosiocu daje ovlaštenje da na tom tuđem zemljištu ima takvu zgradu ili drugu građevinu u svome vlasništvu (pravo građenja)”. Još jedno kratko pojašnjenje za nas neupućene o tome šta je zapravo pravo građenja: “Pravo građenja je u pravnom smislu izjednačeno s nekretninom... ko je nositelj prava građenja taj je i vlasnik zgrade koja je pripadnost tog njegovog prava, a glede zemljišta koje je opterećeno pravom građenja ima ovlasti i dužnosti plodouživatelja”. Važan član Ugovora koji treba citirati ovdje je član 10. koji predviđa da “u slučaju da se Općina odluči za prodaju zemljišta investitor ima pravo preče kupovine tog zemljišta...” S obzirom da se sve vezano za ovaj projekat radi po standardima koji vrijede u UAE, prema mom shvatanju tzv. free hold zona u Dubaiju, osoba koja nije državljanin UAE može u određenim dijelovima Dubaija kupiti nekretninu, i zemljište, na period do 99 godina. S obzirom da je “investitor” očigledno zainteresovan za kupovinu zemljišta, i da kako se čini snosi sve troškove, koji su ogromni, izgradnje komunalne infrastrukture do grada i u budućem turističkom gradu, kupovine zemljišta, izrade regulacionog plana, izvedbenih projekata, itd. i da će po izgradnji planiranih objekata plaćati zakup opštini, postavlja se legitimno pitanje povrata investicije, osim naravno ako se ne radi o onom slučaju gdje novac nije problem. Gledano iz te perspektive, pravo građenja na kojem se toliko insistiralo u dosadašnjoj priči oko ovog projekta samo je prelazni korak ka prodaji zemljišta investitoru. Pripremajući se za pisanje ovog članka, pročitao sam mišljenje jednog komentatora na netu koje se ukratko može svesti na to da u vrijeme onečišćenja i pojave fekalnih bakterija na Vrelu Bosne i izvorištu Bačevo odakle se vodom snabdijeva oko 80 posto grada Sarajeva kao rezultat legalizirane divlje gradnje na Babinom dolu na Bjelašnici, što se dogodilo 2009. godine, nije bilo toliko protesta kao sada u vezi sa potencijalnim uticajem budućeg turističkog grada na vodosnabdijevanje Sarajeva, uz zaključak da je to zbog toga što se radi o arapskoj “investiciji” za razliku od slučaja Babinog dola gdje se radilo o domaćim ulagačima. Ne ulazeći u intenzitet negodovanja u ovim prilikama, rekao bih da fekalije nemaju nacionalni predznak tako da je svejedno da li se radi o našim ili arapskim govnima, ili pak o ekskrementu “svjetske elite” za koju se sasvim ozbiljno najavljuje da će biti budući stanovnici turističkog grada Buroj Ozone. Namjerno sam ovaj detalj da se radi o arapskoj investiciji, a kako se vidi iz ranijeg teksta nismo sigurni ni da li je arapska, niti da li se radi uopšte o investiciji, ostavio za kraj jer se radi o najnebitnijem aspektu cijele priče, koji je ponajprije zbog medijskog izvještavanja postao najbitniji. Strani mediji , kao recimo britanski Guardian, potenciraju to kako je BiH zadnjih godina postala privlačna za investicije iz zemalja Zaliva kao i porast broja turista iz ovih zemalja, s tim da se neizostavno naglašava da u BiH živi 40 posto muslimanskog stanovništva. Zlatko Dizdarević, uvaženi novinar i diplomata, u tekstu “Arapska priča o nama” ovako ocjenjuje taj fenomen porasta investicija i turista iz zemalja Zaliva: “Ne dolaze i ne kupuju masovno našu zemlju za svoj budući dom čak ni sada Iračani, Sirijci, ni Egipćani, Iranci, pa ni Jordanci... Oni su imali i imaju svoje domovine, tradiciju, hiljadugodišnje urbano bitisanje, svoje planine i potoke, svoj svijet i svoju muku za koju vjeruju da će proći. Većina onih koji sada tumaraju po svijetu, neželjeni i nevoljeni, politički manipulirani i eksploatirani, sanjaju kako će se tamo i vratiti. Ovamo, i svugdje gdje mogu, a zeleno je, brdovito, uz potok i povjetarac, dolaze oni iz Zaliva koji to imaju samo u snovima. Do jučer u šatorima, pa im 'Bog dao' crno-zelene novce ispod vječitog pjeska, nikakvim radom zaslužene. I time silu, plus aroganciju skorojevića...” Ismail Ahmed pak poručuje da je Buroj Ozone njegov životni projekat i da je odlučio ne obraćati pažnju na negativna mišljenja o ovom projektu u BiH, kao i u Dubaiju, i od ljudi traži “podršku i pozitivno razmišljanje” i da je “ovaj grad za Bosnu i Bosance”. Slično kao što i njegov drug, načelnik Berilo, pomalo ljutito i s prijekorom, poziva na pozitivno razmišljanje: “Više se sad o Trnovu piše u Americi i Švicarskoj nego u BiH, ali to meni ne smeta”. Šta reći na kraju. Previše je otvorenih pitanja vezanih čak i za pretpostavke za izgradnju turističkog grada Buroj Ozone na lokalitetu Prečkog polja podno Bjelašnice. Evo njih nekoliko koja se nameću iz samog teksta. Kakva je budućnost inicijative da se čak i ograničeno područje Igmana i Bjelašnice, i Treskavce i kanjona rijeke Rakitnice, proglasi nacionalnim parkom, i da li se uopšte može govoriti o budućnosti te inicijative ako dođe do realizacije projekta turističkog grada Buroj Ozone u planiranom obimu? Ko je uopšte investitor koji će uložiti milijarde u ovaj projekat ako je očigledno da Buroj Property Development ne posjeduje kapacitet da sam iznese taj projekat, i ako već postoje investitori o kojima se govori zašto se ne kaže konkretno koje su to firme? Da li će višemilionske projekte dovođenja vode i plina na lokalitet Prečkog polja i uopšte izradu regulacionog plana na kraju plaćati budžetski obveznici jer se iz ugovora o finalnoj realizaciji projekta upravo to da iščitati? S tim u vezi, ako će se opština kod investitora zaduživati za kupovinu zemljišta i izgradnju komunalne infrastrukture pa kasnije taj dug vraćati iz zakupa prikupljenog po osnovu dodijeljenog prava građenja, pod kojim uslovima će se taj dug vraćati i da li se planiraju praviti određeni ustupci investitoru s obzirom na planiranu dobit opštine koja se prema najavama mjeri stotinama miliona KM, pogotovo kada se to poredi sa sadašnjih nula KM, te imajući u vidu ugovorom predviđeno pravo preče kupovine zemljišta dodijeljeno investitoru? Kako dati podršku i pozitivno razmišljati o projektu u svjetlu neumjerenih, i na momente neozbiljnih, izjava glavnih pregovarača jer iako je u xafsingu dozvoljeno preuveličavanje i tu postoje određena profesionalna ograničenja, i finalnog ugovora na 4-5 stranica u kojem se u suštini ne kaže ništa vezano za konkretnu realizaciju projekta? Kako vjerovati akterima u ovom procesu da su “inspirisani prirodom i obodreni vizijom” ako se zna da do maja 2016. godine uopšte nije ni zatražena studija uticaja na okoliš? Da li je u periodu do izrade takve studije svaka gradnja na ovom lokalitetu, koju je Ahmed najavio još u ljeto 2015.-te a započeta je postavljanjem loše ošalovanog kamena temeljca u septembru 2016.-te, nezakonita ili će se pak i u ovom pogledu izaći u susret investitoru? Hoće li se čista voda za fontane, bazene u vilama, bazene ili vještačka jezera u centru kompleksa, bazene u hotelskim sobama, i onako za generalnu upotrebu u okviru turističkog grada ispumpavati iz zone Vrela Bosne kao što je to slučaj sa Babinim dolom i kako će se to odraziti na vodosnabdijevanje grada Sarajeva? S tim u vezi, kako će se Bijela i Crna Rijeka sačuvati od potencijalnog štetnog uticaja izgradnje turističkog grada i prateće infrastrukture na ovom području? Kakve su to zakonske intervencije koje omogućavaju aražmane poput tzv. freehold zona u Dubaiju, i to za potrebe samo jednog jedinog projekta, u ovom slučaju turističkog grada Buroj Ozone? To bi bilo to, za početak, uz još jedno pitanje onome ko je smislio gradnju najvećeg tržnog centra na ovim prostorima na lokalitetu Prečkog polja, i plus još hotela, bazena i fontanica: Jeste li vi uopšte normalni?! Post Scriptum: Mjesni imam Avdija Dedić, kojeg je za potrebe svog teksta “Dubai iznad Sarajeva” objavljenog u Jutarnjem listu u novembru 2016. intervjuisao hrvatski novinar Boris Orešić vidovito predviđa: “Tek ćemo vidjeti šta će se sagraditi. Bojim se da će to stati na nekoliko kuća koje će pokupovati lokalni tajkuni”. Aferim efendija!

16.12.2016.

Trnovo na havi ili kako se kalio turistički grad podno Bjelašnice (Vol. 3)

Recimo nešto više i o mikro klimi na Prečkom polju, pored onoga već navedenog u ranijem tekstu o tome da se nalazi na oko 1000 m nadmorske visine, da su zime duge i oštre, da i u navrelijim ljetnim danima uvijek puše i da se kad sunce zađe za planinu može komotno obući zimska jakna. Prečko polje ima najviše posjetilaca, izletnika, zaljubljenika u prirodu, putnika namjernika, u periodu od druge polovine juna do prve polovine septembra, dok se za ostatak godine može reći da vladaju ekstremni vremenski uslovi. Jedan od komentatora na netu se uz malu pomoć wikipedie zapitao u oktobru 2015. godine, odnosno neposredno uoči potpisivanja finalnog ugovora, da li je iko obavijestio investitore da je Trnovo na mjestu “gdje se od Prenja, Bjelašnice, Igmana lome dvije klimatske fronte: mediteranska i kontinentalna sa vrlo surovim zimama uz visoke snježne nanose. Naprosto, biće oduševljeni investitori kada im arhitekti koji su radili ovaj projekat budu morali objašnjavati zašto su stare kuće u tim krajevima sa jako strmim krovovima, te geografske kote u neposrednoj blizini imaju oborene evropske temperaturne rekorde u minusu kao što je Mrazovac, te zašto se Treskavica naziva upravo tim imenom, a nalazi se iznad”. A oni bi tu da prave između ostalog dancing fountains, ali više o tome kasnije... Još jedan komentator na netu, u septembru 2016. godine, tj. neposredno nakon postavljanja kamena temeljca, duhovito se pita: “Meni je na onoj livadi vjetar znao auto ljuljat... šta će u vezi toga uraditi... jesu li uradili neka ispitivanja... tamo na livadi drveta nema kako treba...” Konačno, još jedan komentar iz oktobra 2015.-te, pa ćemo završiti sa lucidnim net kritičarima ovog projekta: “O podržavatelji Buroja, zašto se niko od vas ne pita kako je moguće da će se na planini graditi vile u 'Dubai' i 'španskom' stilu, kako piše na njihovoj web stranici... Zašto se niko ne pita da li bi to bilo moguće uraditi u Sloveniji, Italiji, Austriji... Da li bi tamo mogli dobiti komad zemlje, i graditi kako i šta žele, bez poštivanja uzusa struke, graditeljske tradicije, lokalne kulture i tamošnje makro i mikrolokacije? O podržavatelji 'investicija', odgovorite, tako vam betona vašeg, da li ste ikada bili na prelijepoj lokaciji na kojoj je planirana gradnja, pa makar ste došli tamo dvojkom i raspalili roštilj pored točkova? O štovatelji kičastog arapskog stila gradnje usred planinske livade, odgovorite, odgovorite, tako vam projekta od milijardu KM”. Ne da je to bitno, ali ovaj zadnji komentar kao da je pisao arhitekta Dario Kristić sa početka ove sage. Namjerno dosad nisam pisao šta će se to konkretno graditi u okviru integrisanog turističkog grada na Prečkom polju na površini od oko 137 hektara i na šta će se to, opet konkretno, skršiti 4,5 milijardi KM koliko je ukupna vrijednost planirane investicije. Svašta se pominjalo u tih godinu dana koliko je prošlo od potpisivanja protokola o saradnji do finalnog ugovora, pa onda u narednih još godinu dana do postavljanja kamena temeljca. Varirale bi te projekcije, pa bi tako u jednom xafsinškom članku bilo rečeno da će se graditi “sedamdeset superluksuznih hotela” da bi nedugo zatim bilo rečeno da će se graditi “300 vila, četiri hotela, restorani, fontane...” Berilo bi to pitanje gradnje hotela popratio naravno u svom stilu: “Pa ja sam vidio svojim očima, još dok je bio u Sarajevu, kako mu šalju e-mailove u kojima ga mole da im ostavi lokaciju za izgradnju hotela”. Bilo kako bilo, prema zadnjim informacijama i Ahmedovim najavama, u sklopu turističkog grada biće između ostalog: 1000 luksuznih vila sa bazenima i “zonom za udobno i sigurno provođenje vremena”, žičara sa trasom dugom 6,5 km koja će turistički grad povezivati sa ski-stazom na Bjelašnici, Buroj arena sa terenima za fudbal, košarku, tenis, rukomet i druge sportove, plešuća fontana čiji će vodoskok “dosezati visinu od petnaest metara”, atraktivni bazeni u centru kompleksa koji će posmatrano iz zraka ispisivati ime Buroj, super luksuzni hotelski kompleks, tržni centar Zayed Mall s planiranom površinom od milion kvadratnih metara sa parkingom za 1500 vozila... Prije nego nastavim dalje, ne mogu a da ne primjetim kako je vjerovatno na ovo mislio načelnik Berilo kada je u zahtjevu Ustavnom sudu FBiH napisao kako su zbog spornih odluka o zaštiti ovog područja opštinske vlasti bile spriječene “pokrenuti razvojne projekte koji bi bili u funkciji očuvanja pretpostavki za život stanovnika na ovom području.” Velika bolnica s heliodromom na krovu, a sve to će realizovati Buroj International Group “u čvrstoj saradnji sa pedesetak najvećih privatnih i javnih bh. kompanija...” Ukratko, sve superluksuzno i gdje god se okreneš svugdje bazeni. Lidumil Alikalfić je u ranije pomenutom tekstu “Igman i Bjelašnica – planine koje su pojeli skakavci” iz 2006.-te između ostalog pisao i o “bezvodnosti planinskih visoravni” i “delikatnom položaju [Babinog dola] u odnosu na sarajevski akvatorij” zaključivši da su “posebne teškoće... izazivale hidrotehničke instalacije (čista voda se ispumpava iz zone Vrela Bosne do Babinog dola) a odvodnja otpadnih voda kroz zaštićenu zonu (sistemom cijev kroz cijev) do recipijenta u Hadžićima”. Tri godine poslije pisanja Alikalfićevog članka, tj. 2009. godine, kao rezultat legalizirane divlje gradnje na Babinom dolu na Bjelašnici i neadekvatnog sistema odvođenja otpadnih voda došlo je do onečišćenja Vrela Bosne sa fekalnim bakterijama. Načelnik Berilo sve to posmatra iz jedne druge vizure. U intervjuu iz novembra 2015. godine, u ulozi zaštitnika Igmana i Bjelašnice, on kaže: “Pa Igman i Bjelašnica su jedine naše planine gdje nemate divlje gradnje. A znate li ko je sačuvao te planine? Pa mi iz općine Trnovo.” U jednoj drugoj ulozi, onoj eksperta za vodosnabdijevanje, načelnik Berilo je u jednoj TV emisiji emitovanoj potkraj septembra ove godine rekao da “Prečko polje nema nikakve veze sa vodosnabdijevanjem Sarajeva.” Na ovu izjavu odgovorili su iz udruženja Eko Akcija citirajući Prostorni plan Kantona Sarajevo od 2003. do 2023. godine, dio koji se odnosi na snabdijevanje vodom za piće, gdje se kaže: “Za potrebe obezbijeđenja potrebnih količina vode u regionalnom sistemu vodosnabdijevanja Gornja Bosna utvrđuje se rezervacija prostora za vještačku akumulaciju Bijela Rijeka”. Eko Akcija dalje upozorava da “s obzirom na blizinu Bijele Rijeke u odnosu na lokalitet Prečkog Polja, na kojem se planira graditi naselje Buroj Ozone za nekoliko desetina hiljada stanovnika, gdje su neka od izvorišta iz kojih se napaja Bijela Rijeka na svega nekoliko stotina metara udaljenosti od budućeg naselja, naše je mišljenje da bi antropogeni utjecaj novog naselja mogao dovesti do trajnog onečišćenja Bijele Rijeke, koja je uz Crnu Rijeku, jedan od dva preostala izvora pitke vode za grad Sarajevo.” Gledano iz ove perspektive sigurno je prije planiranja bilo kakvog naselja urađena detaljna studija uticaja na okoliš i zatražena okolinska dozvola od nadležnog organa, u ovom slučaju Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Jeste malo morgen. Eko Akcija je u pismu iz aprila 2016. godine FBiH Ministarstvu okoliša i turizma uputila između ostalog i upit “da li je investitor gore navedenog Projekta pokrenuo postupak izdavanja okolinske dozvole kod vašeg Ministarstva, u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti okoliša FBiH”. U odgovoru iz sredine maja, ministrica Đapo odgovara da “do danas nismo zaprimili nijedan akt, upit ili Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole za projekat izgradnje turističkog naselja pod imenom Buroj Ozone u Općini Trnovo.” Ipak, utjehu možemo pronaći u riječima direktora Zavoda za planiranje KS koji je u ranije citiranoj izjavi između ostalog rekao da je “prema prostornom planu KS prostor... namijenjen za taj sadržaj” i da je “sigurno... da se može osigurati kvalitetna... komunalna infrastruktura.” Razloga za brigu nema, sve je pod kontrolom.

14.12.2016.

Trnovo na havi ili kako se kalio turistički grad podno Bjelašnice (Vol. 2)

Na prvoj pres konferenciji organizovanoj povodom potpisivanja protokola o saradnji između načelnika opštine Trnovo i direktora kompanije iz UAE održanoj početkom februara 2015. godine, prisutnim novinarima obratili su se Berilo, Ismail Ahmed, kao i koordinator projekta Edin Serezlić. Jedan ovdašnji novinar, Nedžad Novalić, prenoseći svoje utiske sa konferencije piše u tekstu “Arapska investiciona ukazanja u BiH: Bilo jednom u Trnovu”: “Edin Serezlić kojeg nam je načelnik Berilo predstavio kao 'Dinu kojem se ne može sjetiti prezimena' i koji je 'ključni kontakt između njih i investitora' kazao nam je, ograđujući se da nije ovlašten da daje zvanične izjave, kako Buroj Property Development ima niz završenih projekata. Na upit zašto ti projekti nisu javno prezentirani kako se inače radi u ozbiljnim kompanijama koje buduće klijente žele impresionirati svojim portfolijom, Serezlić odgovara da u ovoj kompaniji i ne drže odveć do internetske stranice i da je to jedini razlog zašto ti projekti nisu prikazani na toj stranici...” Za one neupućene, ovdje kod nas je, kako smo imali priliku uvjeriti se na primjerima nekih ranijih grandioznih projekata, najjača referenca zapravo nepostojanje portfolija, i u pravilu se dešava da što je vrijedniji projekat to je poželjnija anonimnost u međunarodnim poslovnim krugovima. Osim toga, Buroj Property Development se često u medijima pogrešno označava investitorom jer se zapravo radi o agenciji za nekretnine, ili kako se oni vole nazivati kompanijom za urbanistički razvoj, koja ovaj projekat treba da proda potencijalnim investitorima. Vidjećemo kasnije kako oni to xafsinški promoviraju i prodaju turistički grad podno Bjelašnice... Zasad je dovoljno konstatovati da se Buroj Property Development, ili njegov ogranak u BiH Buroj International Group, negdje u zimu ili rano proljeće 2015. godine smjestio na periferiji Sarajeva u kompleksu koji je stanovnicima grada poznatiji kao Heco pijaca na adresi Pijačna 14. Nakon dva mjeseca, odnosno u aprilu 2015. godine, kako smo saznali od Bosanske medijske grupe (BMG), Buroj Property Development je predstavio projekat Buroj Ozone na međunarodnom sajmu International Property Show u Dubaiju. Tim povodom Ismail Ahmed je rekao: “Imali smo značajne razgovore i najavu velikih internacionalnih kompanija da će investirati u turistički grad Buroj Ozone. Na sajmu smo zvanično potvrdili informaciju da za nekoliko sedmica otpočinjemo sa gradnjom prvih objekata.” Naredni korak bio je potpisivanje Ugovora o izradi prve faze regulacionog plana Sportsko-rekreativnog centra Bjelašnica – Donja Grkarica – Prečko polje – Kolijevka u junu iste godine. Opet vrijedi istaći sve potpisnike da ne bismo nekoga od aktera u cijeloj ovoj priči nepravedno izostavili: premijer FBiH Fadil Novalić, premijer Kantona Sarajevo (KS) Elmedin Konaković, direktor Zavoda za planiranje KS Hamdija Efendić, i već pomenuti Berilo i Ismail Ahmed. Od izjava datih ovom prilikom treba izdvojiti onu direktora Zavoda za planiranje KS Hamdije Efendića koji je javnosti egzaltirano poručio: “Divna je stvar da se na prostoru koji se svidio stranom investitoru pokušava izgraditi jedno turističko naselje. Prema prostornom planu KS prostor je namijenjen za taj sadržaj, a izradom regulacionog plana će se praktično ispitati detalji primjene. Ono što je sigurno je da je prostor neizgrađen i predstavlja ravan teren sa blagim padinama. Sigurno je takođe da se može osigurati kvalitetna putna i komunalna infrastruktura.” I konačno, sredinom oktobra 2015. godine na ceremoniji održanoj u Vijećnici potpisan je finalni Ugovor o realizaciji projekta prvog integrisanog turističkog grada Buroj Ozone. Da sumiramo, od potpisivanja protokola o saradnji do finalnog ugovora o realizaciji projekta prošlo je oko 10 mjeseci, što je skoro pa nestvarna brzina za projekat ovakvih razmjera. Očigledno je da se akterima u ovoj priči jako žurilo. I još jedan sitni detalj. U Sportsko-rekreativnom centru Bjelašnica – Donja Grkarica – Prečko polje – Kolijevka, površina namijenjena sportu i rekreaciji, kako nas obavještava Nasiha Pozder, arhitektica i urbanistica, asistent na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, iznosi čitavih 1,4 posto. S obzirom da su u dosadašnjem tekstu prevladavali ozbiljni tonovi, mislim da je sada krajnje vrijeme za comic relief za koji možemo ponajviše zahvaliti glavnim akterima ove priče Ismailu Ahmedu i Ibri Berilu. Na svojoj web stranici Buroj International Group ovako reklamira budući turistički grad, u originalu na engleskom: “Pure ozone, eliminates everything that is bad for you and in fact, can save your life. There are many ways of which ozone can be used to save life, it can be injected to parts of the body like your ear, your rectum, it could be merged with water or olive oil, etc. each method has its own benefits... Let's say there is an athlete in your family and he is aiming for the Olympics, instead of cheating using drugs for energy enhancements, Ozone would be a perfect legal way to acquire more strength for competitions, and it actually has led many athletes into beating their own records.” U jednoj izjavi Ahmed je rekao i ovo: “Potencijalni investitori su bili fascinirani Trnovom i 99 posto ih je izrazilo želju da odmor provedu ovdje. Žele ulagati svoj novac, a neki su književnici čak i svoje stihove posvetili mjestu.” Još malo Ahmeda prije nego pređemo na druga mu Berila koji je već navedenim izbornim sloganom nagovijestio izraženi smisao za humor. “Dizajniramo i gradimo takav grad u koji će na pripreme dolaziti najveće sportske ekipe poput Barcelone, Bayerna...” Već vidim Iniestu i Riberyja kako dane pred zasluženu fudbalsku penziju provode ganjajući balun po Prečkom polju, dok u pauzama u rektalni predio ubrizgavaju čisti ozon radi maksimiziranja energetskog potencijala... Sad je red na Berila. “Oni su dole pretežno svi astmatičari te su im ljekari rekli da je najbolje da ulažu u Albaniju i BiH, da su to države koje imaju dobre klime.” “Kada smo u januaru usaglašavali protokol o namjeri, to je trajalo 30 dana, a ugovor smo dogovorili za pet šest sati. To su bili teški razgovori, po cijeli dan, pa Ahmed ode klanjati jaciju, i onda nastavimo i poslije.” Šta god da se kaže o Berilu, malo je. U dosadašnjem dijelu projekta bilo ga je svugdje: bio je stručnjak za klimu i čisti zrak, umješni pregovarač, uz malu pomoć načelnika opštine Hadžići i ustavnog suda bacio je na koljena tridesetogodišnju inicijativu za uspostavu nacionalnog parka Igman/Bjelašnica, bio je još i tumač zamršenih pravnih pojmova, odnosno razlika između pojmova koncesije i prava na građenje, i ekspert za vodosnabdijevanje grada Sarajeva o čemu će biti više riječi u daljem tekstu, beskompromisni borac protiv divlje gradnje, promućurni ekonomista, ali ponajprije odgovorni načelnik koji projekat turističkog grada Buroj Ozone naziva “najtransparentnijim projektom u BiH”. Dobro je rekao: orilo gorilo Berilo... Nastaviće se

12.12.2016.

Trnovo na havi ili kako se kalio turistički grad podno Bjelašnice (Vol. 1)

Prije nego stigneš na planinu Igman, skreneš lijevo putem koji vodi prema Trnovu. Nakon otprilike 5 minuta vožnje, prije nego se serpentinama počneš spuštati prema selu Dejčići, pogledaj ulijevo i vidjećeš veliku, skoro nepreglednu, zaravan. Ova prirodna oaza izvanredne ljepote zove se Prečko polje ili Prečki plato. Ljepotu prirodnog ambijenta upotpunjuju mi sjećanja na vikende koje sam tu često provodio sa porodicom. Kao da sad gledam svoju djecu kako se onako maleni probijaju kroz visoku travu, koja se i u najvrelijim ljetnim mjesecima povija pod naletima vjetra... Iskreno, nisam ni znao da se to mjesto zove Prečko Polje, dok me nekad početkom prošle godine na tom mjestu nije dočekao billboard sa natpisom “Najveći turistički grad u Istočnoj Evropi” ili u nespretnom prevodu na engleski “The Biggest Touristic City in Eastern Europe” koji na toj lokaciji planira izgraditi kompanija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Buroj Property Development u saradnji sa opštinom Trnovo. Nisam aktivista po vokaciji, ali na ovom konkretnom primjeru uviđam da u svakom od nas čuči aktivista koji samo čeka povoljnu priliku da se aktivira. Tako je i moj prvi poriv bio da se popnem na potporne stubove i strgnem platno na kojem se najavljuje ovaj najnoviji graditeljski poduhvat. Kao neki očajnik koji se nada da će time spriječiti realizaciju projekta. Moji me ubijeđuju da će vjetar i priroda odraditi svoje, i stvarno nije taj billboard dugo tu ostao. Ali, otprilike godinu i po dana kasnije, došao je kamen temeljac… U ovom osvrtu namjera mi je dati presjek dešavanja u periodu od trenutka kada je na Prečkom polju osvanuo ovaj billboard pa do ceremonije postavljanja kamena temeljca. Ovo je priča o kratkoj istoriji obmane popularno nazvane Trnovo na havi po uzoru na jedan sličan takav megalomanski projekat, Beograd na vodi. Beograd ima inicijativu Ne da(vi)mo Beograd, Dubrovnik isto ima akciju građanskog otpora Srđ je naš, a Sarajevo osim par eko udruženja, i komentatora na netu koji se protive ovom projektu, u suštini, nema ništa. Nema organizovanog i kolektivnog građanskog otpora ovom poduhvatu koji uživa podršku svih institucija vlasti, od najnižeg do najvišeg nivoa, kao i medija koji više onako reda radi i tek povremeno propituju mogućnost realizacije projekta koji je u međuvremenu dobio ime Buroj Ozone – Inspired by Nature, Powered by Vision. A nema tu ni trunke ljubavi ili poštovanja prema prirodi, vizije još manje. Tih dana kada sam ostao zatečen billboardom na Prečkom polju, pratio sam na netu da vidim da li iko piše o ovome kako bih saznao nešto više. Jedan od prvih tekstova na koje sam naišao bio je tekst sarajevskog arhitekte Daria Kristića koji kako sam kaže “piše kad mu nešto padne na pamet”, i to vrlo lucidno. On u tekstu na svom blogu naslovljenom “Burođ privatizacija” ukazuje na nekoliko ključnih stvari kao što su u prvom redu nepostojanje prostornog plana FBiH, odnosno višegodišnje blokiranje njegovog usvajanja, krajnji amaterizam predstavljenih 3d rendera planiranog grada i web stranice firme, te neprilagođenost objekata planinskoj lokaciji gdje se planira graditi koja se nalazi na oko 1000 m nadmorske visine. Kako sam Kristić piše: “Simptomatično je… da se godinama blokira i donošenje prostornog plana Federacije. Prostorni plan je dokument koji ima svaka iole ozbiljna država a u kojem se između ostalog određuju zaštićena područja… plan, koji se odnosio na period 2008-2028, trebao je biti već davno usvojen, a nije, i biće uspjeh ako se usvoji ove godine [2015. godine – op.a.] Kako ga misle provesti sa 7 godina zakašnjenja, to, opet, nije jasno… Pojavljuju se muljatorski šeici kojima milijarde iz džepa ispadaju a nisu u stanju propisno platiti ni 3d ni website… Cijela općina Trnovo je na prosječnoj visini od cca 900 metara nad morem, sa izrazito dugim i oštrim zimama. Šta tu rade zgrade sa krovnim terasama i fontanicama ispred, koje bi bolje pristajale nekom sea resortu, nije jasno. Detalja više o projektu nema a vala i ne bih pretjerano trošio riječi na arhitekturu jer bi onda opet morao truniti o izgradnji u visokoosjetljivim prirodnim područjima, kontekstu, građevinskom naslijeđu, praksama zemalja Evropske Unije, sve to potkrijepit sa pozitivnim primjerima iz, možda, Slovenije ili Austrije.” Ideja da se Bjelašnica i Igman proglase nacionalnim parkom datira još od prije 30-ak godina i održavanja Zimskih olimpijskih igara. Arhitekta i prostorni planer, projektant Zetre, Ludomil Alikalfić u tekstu iz aprila 2006. godine naslovljenom “Igman i Bjelašnica – Planine koje su pojeli skakavci” piše: “Inicijativa da se ovo područje proglasi nacionalnim parkom je krenula 1986. godine od strane Olimpijskog centra Sarajevo. U prvi mah nominiran je relativno mali prostor obuhvaćen regulacionim planovima, ali je kasnije proširen na područja Treskavice, Visočice i kanjona rijeke Rakitnice. Alikalfić piše da jedan od razloga zašto nacrt Zakona o nacionalnom parku nije prošao u Parlamentu SRBiH bio i tada, a očigledno i sada, aktuelni stereotip “da nominacija za ovaj stepen zaštite podrazumijeva potpunu konzervaciju prostora, što, naravno, nije tačno.” U periodu nakon rata nastavljene su aktivnosti na zaštiti ovog područja, i u tom pogledu Alikalfić izdvaja “Studiju izvodljivosti Nacionalnog parka (NP) Igman/Bjelašnica” iz 2001. godine koju je finansirala Evropska zajednica i u čijoj izradi su učestvovali domaći i strani stručnjaci. Alikalfić u svom tekstu pominje i načelnika opštine Trnovo, poznatog po izbornom sloganu “Orilo, gorilo, načelnik je Berilo” o kojem će biti više riječi kasnije s obzirom da se radi o jednom od glavnih likova u cijeloj ovoj priči: “Na nedavno održanoj javnoj raspravi, u povodu usvajanja novog Regulacionog plana, aktuelni načelnik općine Trnovo je glasno izjavio: ‘Više ništa ne može spriječiti izgradnju Igmana i Bjelašnice. Te planine su, prije svega, općinske, a potom kantonalne, federalne i državne!’ Očigledan primjer pogrešnog tumačenja Zakona o lokalnoj samoupravi.” Kako ćemo vidjeti u daljem tekstu Ustavni sud FBiH nije dijelio Alikalfićevo mišljenje po pitanju tumačenja Zakona o lokalnoj samoupravi. Može se pretpostaviti da je gore pomenuta studija izvodljivosti NP Igman/Bjelašnica iz 2001. godine bila jedan od temelja kojima se vodio Parlament FBiH kada je krajem 2004. godine donio Odluku o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine. Vrijedi citirati u cijelosti ključni dio ove odluke: “U cilju očuvanja bioloških, pejsažnih i geomorfoloških vrijednosti područja Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona Rakitnice (Visočica) koja raspolažu veoma visokim nivoom biodiverziteta, ugroženim biljnim i životinjskim, te posebno endemskim vrstama, krečnjačkim kanjonima i sistemom podzemnih pećina, te šumom prašumskog tipa, kao i radi potrebe pravilnog usmjeravanja korištenja prostora za potrebe sporta, rekreacije, turizma, nomadskog stočarenja i tradicionalnog načina života na odnosnim prostorima i u njihovoj neposrednoj kontakt-zoni, kao i radi zaštite voda i podzemnih vodnih bazena značajnih za vodosnabdijevanje, a na osnovu do sada provedenih istraživanja i planskih opredjeljenja, dijelovi područja Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona Rakitnice (Visočica), koji se prostiru na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine u niže navedenim granicama… proglašavaju se područjem posebnog obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine.” Značajno je još napomenuti da je u ovu svrhu za potrebe Federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, i uz podršku Svjetske banke, francuska konsultantska firma BRL Ingenierie u martu 2007. godine pripremila ažuriranu Studiju izvodljivosti, te da je Parlament FBiH 2009. godine donio i Odluku o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine – Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za period od 2007-2027. godine. Sredinom 2011. godine, načelnici opština Hadžići i Trnovo žalili su se Ustavnom sudu FBiH na ovu odluku Parlamenta FBiH o zaštićenim područjima navodeći da ona predstavlja povredu njihovih prava koja proističu iz Zakona o lokalnoj samoupravi. Kako se navodi u odluci Ustavnog suda FBiH, podnosioci zahtjeva su tvrdili da je Federacija FBiH donošenjem ovih odluka “uzurpirala nadležnosti jedinica lokalne samouprave, kao i da ih u vezi s tim nije konsultovala, te da je na taj način općinama onemogućeno ubiranje izvornih prihoda, taksi i naknada, na ime izdavanja građevinskih dozvola i urbanističkih saglasnosti.” Pored isticanja ogromne finansijske štete koja se, kako navode, mjeri milionima KM, podnosioci zahtjeva su, između ostalog, tvrdili kako zbog donošenja ovih odluka nije bilo moguće “pokrenuti razvojne projekte koji bi bili u funkciji očuvanja pretpostavki za život stanovnika na ovom području.” Ne ulazeći u dio obrazloženja u kojem se Ustavni sud FBiH poziva na svoju raniju odluku iz 2004. godine u kojoj je utvrdio potrebu usaglašavanja Zakona o prostornom uređenju sa Ustavom FBiH i sve što proizilazi iz te odluke, ja ću se ovdje ograničiti na dio u kojem se Ustavni sud FBiH poziva na odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH koje propisuju da će “lokalne vlasti biti konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka u svim stvarima koje se tiču direktno njih” te da su “federalne odnosno kantonalne vlasti dužne u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se tiču” da bi potkrijepio svoj zaključak da je došlo do povrede prava opština Trnovo i Hadžići na lokalnu samoupravu. U izreci Presude Ustavnog suda FBiH u predmetu U-20/11 iz decembra 2011. godine, koju su jednoglasno donijele sudije Kata Senjak, predsjednica Suda, i sudije Sead Bahtijarević, Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i Faris Vehabović, stoji: “Obustavlja se primjena Odluke o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine… i prestaje da važi Odluka o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine – Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za period od 2007-2027. godine…” Zašto ovako detaljno o ovoj presudi? Pa bez nje teško da bi uopšte i bilo projekta turističkog grada Buroj Ozone nasred Prečkog polja… Nastaviće se


Stariji postovi

propali fudbaler
<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


Moji linkovi

Pametne
"All I know most surely about morality and obligations, I owe to football" Albert Camus

“Priča mi N.:
- Ne valja biti prijek. Treba ostati smiren. Uvijek promisli prije nego što planeš i uradiš kakvu glupost. Ne zaboravi, za glupost nikad nije kasno. Važno je ponašati se racionalno. Odbrojati do deset, tako eliminiramo ishitrenost i glupost. Duboko disati. Ostati hladan i kad sve vrišti u nama. Uvijek iznova moramo gledati Kuma i nadahnjivati se mudrošću starih Sicilijanaca. Michael Corleone bio je majstor sabranosti. On prvo izbroji do deset, pa tek onda ubije brata.” Ozren Kebo

"Perut je prvi znak ludila!" Jack Kerouac

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
264516

Powered by Blogger.ba