propali fudbaler

sto sam hajc'o hajc'o sam

26.07.2007.

“Kako je lijepa moja Vectra”, napisao Ozren Kebo

Tog dana saznadoh u “Startu”, cini mi se u recenziji Selvedina Avdica, da je jedan od mojih omiljenih, i k tomu jos zivucih, domacih pisaca, Ozren Kebo objavio novu knjigu pod naslovom “Kako je lijepa moja Vectra”. Iste te veceri zaputih se u Buybook (ili kako mi rece kolega u Kupiknjigu) i pazarih gorenareceni “roman bez kljuca”, kako ga sam autor naziva u predgovoru. U predgovoru jos veli da je roman posvecen “Amri, koja mi je dozvolila da se zajebavam s temeljnim porodicnim vrijednostima”. Produzih s knjigom do one prve kafane sa “svemirskim” stolicama i slistih prvih pedesetak stranica, smijuci se naglas pricanju glavnog protagoniste romana, Osmana K.

 

Osman K nas na samom pocetku poblize upoznaje sa “...svojom suprugom, Vidrom V., neprijateljem broj jedan. Mislim poslije WV Golfa” i, na taj nacin, daje ton ovom posve originalnom romanu. Za potpuno sagledavanje njegovog lika bitno je napomenuti kako je isti “ekspert za volanom”. Pa tako u ogledu na str. 18., nakon sto je “pretekao cisternu i za dlaku, ali maestralno, izbjegao autobus koji je dolazio iz suprotnog pravca”, Osman ovako komentira paniku svoje zakonite druzice: “...Kaze, vidjela je, citiram, smrt pred ocima! Smrt! Pa zna li ona sta je smrt? Ja sam istu, molit cu lijepo, gledao i pred ocima i pred vratima 1.390 dana. Pa evo me ziv i zdrav. A ona, jednom joj malo zamakazilo, i odmah panika...” (masna slova moja) Osman iskazuje gnusanje i prema instituciji braka koju sahranjuje na sljedeci nacin: “...Brak je monopartijski izum i, kao takvog, civilizacija ga je pregazila jos s padom Berlinskog zida. Demokratija, visestranacje i viseglasje, pluralizam interesa i potreba...” nama, po Osmanu, treba. I sasvim je onda logicno da Osman, na stranicama 48. i 49., otvoreno slavi blud: “...Dok Marinkovu zenu (Anjcenku, Anjicu) ispod stola dodirujem koljenom – na sta ona reagira negativno, izmicuci svoje ikserice izvan zone moje odgovornosti...”, a sve to u iscekivanju da “...uslijedi eksplozija divljeg zivota (Llosa)...” kada ce nas junak “kompenzirati ovu depresivnu, visedecenijsku apstinenciju u pogledu bluda, vanbracnih nepodopstina i drugih slasti koje 24 sata dnevno okupiraju briljantnog laureata...” Osman je, napomenimo i tu bitnu odrednicu, izabran za novinara godine 1999.-te.

 

To bi bilo to za prvih 50 stranica knjige jer je vec bilo vrijeme da se ide gledati rumunski film “Istocno od Bukuresta” u Meeting Pointu, u nadi da ce se skupiti dovoljno publike (projekcija u 19:00 je vec bila otkazana jer sam bio jedini interesent).

 

Sljedecih 83 stranice tabirim u avionu. To je cudo jedno kako volim citati u avionu, hem sam sebe zamajavam i zaboravljam na evidentni strah, hem mi let za cas proleti. Vec na stranici 55., Osman se konacno obracunava sa Golfovima i njihovim vlasnicima opisujuci “...coskaste i militantne linije Golfa kojima inkliniraju nesigurni, nesredjeni tipovi, ciji infernalni svijet pokazuje spolnu zdvojnost, sustinsku ispraznost i estetsku nedovrsenost. Golf je prostacki auto, a ljude koji mu podlijezu krasi ideologijsko zastranjivanje, totalitarna svijest i kauzalna retorika s kojom se valja obracunavati u svim situacijama...” Eto kako im se Osman nagovori, sve u formi triptiha. U svrhu jos pobliznijeg upoznavanja glavnog junaka, Osman nam, nakon par predjenih stranica, prenosi svoj “egzistencijalni imperativ”: “Doci glasno, otici gromoglasno, a vrijeme i prostor izmedju to dvoje ispuniti Egoizmom, Hedonizmom, Erotskim Sinkretizmom i Neobuzdanim Automobilizmom...” Hahaha, tu me stjuardesa cudno pogleda. U Osmanovom pojmovniku, na stranici 71., nalazimo i slobodu, “sveti pojam”, koja “...nam omogucava da razvijemo svoju unutrasnju obijest, kao najkreativniji potencijal svakog covjeka...” Svoju sve izrazeniju upucenost u ove ljubavnicke sfere Osman demonstrira i ovim rijecima: “Niko se nema pravo uzbudjivati sto njegova potencijalna meta ne zna koji je glavni grad Turkmenistana. Asgabat. Kad su ljubavnice u pitanju, vazno je otkloniti bilo kakvu kriticnost. Dovoljno je divljenje. Cista, nekriticka adoracija. Objektivnost i kriticki um uzrok su teskih zala...”

 

Na vrijeme prikocih. Ne bi bilo fer prema vama knjigoljupcima da dalje otkrivam sta se desava u “romanu bez kljuca” (ili je ono sa kljucem?) U nastavku knjige “Kako je lijepa moja Vectra”, koja je sva za desetku, otkrijte sta se desava nasem junaku nakon sto mu je auto stalo na tramvajskim sinama i nakon sto mu iz dva tramvaja iz pravca Ilidze i tri iz pravca grada “...svaki od vozaca pomahnitalo udara po onoj njihovoj neuroticnoj sireni, kombinaciji skolskog zvona i masine za pranje vesa dok ispusta vodu...”, citajte (i gledajte) “Desant na Anju u deset slika”, upoznajte se sa “protokolom koji razlikuje devet originalnih topografskih jedinica” u kojem Osman opisuje razlicite modele zenskih straznjica od “renesansnih” preko “frutti” do “brazilskih” i “domacih” modela, i to sve u cilju lakseg nalazenja pomenutog kljuca. Na samom kraju u Biljeski o autoru, navodi se da “...nikada nije gajio agresorske namjere namjere prema zenama ili djevojkama svojih prijatelja. Samo da se zna”.

 

Umjesto recenzije na stranjskom jeziku: Uplifting, humorous and a highly original gem yet again from Ozren Kebo. A recognizably Keboesque main protagonist, Osman K wakes up one morning only to find the world turned upside down. In this topsy-turvy world, Golf and monogamy are celebrated as the most popular car and the most revered virtue, respectively. He sets on a journey of exposing all the ludicrousness of such an order of things – celebrating an ass-less car and an essentially undemocratic institution of marriage. In a typically anti-cathartic finale, Osman K, even in the face of a twisted turn of events, finds a key to unlock the existential imperative of our cyclical sojourn on this planet. Consider yourselves invited to plunge into this exciting novel and discover secrets deeply hidden within your innermost being! (Independent Proupali Footballer Blog Book Reviews, Ashgabat Publishing, Sarajevo am Miljacka).
propali fudbaler
<< 07/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Moji linkovi

Pametne
"All I know most surely about morality and obligations, I owe to football" Albert Camus

“Priča mi N.:
- Ne valja biti prijek. Treba ostati smiren. Uvijek promisli prije nego što planeš i uradiš kakvu glupost. Ne zaboravi, za glupost nikad nije kasno. Važno je ponašati se racionalno. Odbrojati do deset, tako eliminiramo ishitrenost i glupost. Duboko disati. Ostati hladan i kad sve vrišti u nama. Uvijek iznova moramo gledati Kuma i nadahnjivati se mudrošću starih Sicilijanaca. Michael Corleone bio je majstor sabranosti. On prvo izbroji do deset, pa tek onda ubije brata.” Ozren Kebo

"Perut je prvi znak ludila!" Jack Kerouac

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
302981

Powered by Blogger.ba