propali fudbaler

sto sam hajc'o hajc'o sam

23.12.2016.

Trnovo na havi ili kako se kalio turistički grad podno Bjelašnice (Vol. 4)

Uzgredno govoreći, nakon što su urađeni elaborati o geološkim i geomehaničkim svojstvima terena, Zavod za planiranje KS posvetio se izradi regulacionog plana koji će obuhvatiti i projekat vodosnabdijevanja budućeg grada. Prema Berilovoj računici, samo projekat vodosnabdijevanja će koštati pet miliona KM jer se njime želi riješiti “vodosnabdijevanje šireg područja Dejčića, Bjelašnice i Igmana”, a sve troškove će snositi fantomski investitor. Zašto fantomski investitor? U ugovoru o finalnoj realizaciji projekta koji je, zanimljivo, u prepisanoj formi dostavljen na uvid javnosti ne stoji konkretno ko je druga ugovorna strana pored opštine Trnovo, već se ta druga ugovorna strana naziva samo investitorom. Ahmed je još u aprilu prošle godine najavio da su obavljeni razgovori sa “velikim internacionalnim kompanijama” koje će investirati u budući turistički grad Buroj Ozone, ali tih velikih internacionalnih kompanija evo već više od godinu i po nema, niti se javljaju niti dolaze. U jednom trenutku Buroj International Group je preuzeo na sebe i ulogu investitora. Pa je tako Ahmed još u avgustu prošle godine izjavio kako su do tog trenutka “na zemljište, administraciju i xafsing” već bili potrošili 9 miliona KM, s tim da je dodao da ta cifra nije konačna. Finalni ugovor je prvo bio nedostupan javnosti uz obrazloženje da se radi o poslovnoj tajni, te da je potrebno voditi računa o interesima stranog partnera. Tri dana poslije novinarima je omogućen uvid u ugovor, s tim da im je rečeno da “ugovor nije moguće kopirati ili fotografisati, ali da ga je moguće prepisati”. U članu 4e) Ugovora između ostalog stoji da “Općina u okviru uspostavljene poslovne saradnje preuzima obavezu da u svrhu realizacije projekta izgradnje integrisanog turističkog grada... poduzme odgovarajuće mjere i realizira izgradnju odgovarajućih sadržaja komunalne infrastrukture (vodovod i plin)... do lokaliteta...” Načelnik Berilo to u svom stilu tumači, pa u intervjuu datom mjesec dana poslije potpisivanja ugovora kaže: “Svu infrastrukturu unutar integrisanog turističkog grada su dužni osigurati oni, a do samog grada je obaveza općine. Mi već razmatramo kako do lokacije dovesti vodu, plin i slično i to su sve višemilionski projekti. No, mi nemamo svog novca i sve što budemo radili radit ćemo njihovim novcem”. Slično je i sa zemljištem na kojem je planirana gradnja pa se tako u članu 4d) Ugovora kaže kako će opština Trnovo staviti “investitoru na raspolaganje zemljište koje se nalazi u njenom vlasništvu na lokalitetu iz člana 1. ovog ugovora te istom omogućiti izgradnju objekata predviđenih Projektom, te sticanje prava vlasništva nad navedenim objektima”. U pomenutom intervjuu načelnik Berilo kaže kako će opština “svim privatnim vlasnicima, koji žele prodati zemlju, novac isplatiti u roku od dvije godine, a za to nam treba 15 miliona KM” i zatim dodaje: “mi ćemo svojim sredstvima kupiti zemlju u vrijednosti od osam miliona KM, a oni nam trebaju dati tih sedam”. Znači, po Berilovom tumačenju, izgradnja komunalne infrastrukture (vodovod i plin) i kupovina zemljišta na kojem je planirana gradnja trebali su biti prebačeni u član 5. Ugovora kojim su predviđene obaveze investitora. Kada je u pitanju stvaranje pretpostavki za izgradnju turističkog grada, postavlja se bezbroj pitanja, između ostalih i to kako je vrijednost zemljišta na lokalitetu Prečkog polja, koje je donedavno bilo pašnjak i u kratkom ljetnom periodu izletište nevelikog broja posjetilaca, skočila na vrtoglavih 15 miliona KM... Da sumiramo, za realizaciju glavnih ugovornih stavki potrebni su višemilionski iznosi i s obzirom da opština Trnovo kao jedna od ugovornih strana nema para, oni u suštini po Berilovom tumačenju nisu u obavezi, ili mogućnosti, uraditi ništa osim medijske promocije projekta i omogućavanja investitoru “prava građenja u trajanju od 99 godina na predmetnom zemljištu”. Načelnik Berilo, u ulozi pravnog stručnjaka, pojašnjava šta zapravo znači pravo građenja: “Mi ništa od zemljišta nismo dali besplatno, kao što je to slučaj s Beogradom na vodi. Mi to dajemo pod zakup i ostajemo vlasnik svega toga. To nije koncesija, to je pravo građenja što je nešto sasvim drugo”. Ono što načelnik ne govori, a o čemu su izvijestili ovdašnji mediji u vrijeme potpisivanja ugovora, jeste da su da bi se izašlo u susret “investitoru” promijenjena četiri zakona, uključujući i donošenje tzv. freehold zakona, jer postojeći zakoni nisu predviđali mogućnost uspostavljanja prava građenja na period od 99 godina. Na pitanje medija kada je to urađeno, nadležne institucije nisu dale odgovor već im je samo rečeno da su izašli u susret kompaniji Buroj Property Development, ili njenom ogranku u BiH Buroj International Group. Riječima kantonalnog premijera Konakovića: “Uvijek dostupni i uvijek spremni da reagujemo onako kako naša administracija često ne radi tražeći rješenja kako ne može, mi uvijek tražimo rješenja o tome kako može”. To je valjda taj najtransparentniji projekat u BiH jer javnost nema nikakvu informaciju o tome kako i koji zakoni su promijenjeni. U članu 14. stav 2. Zakona o stvarnim pravima FBiH na koji se ugovorne strane pozivaju u ugovoru pravo građenja se definiše ovako: “Nisu dijelovi zemljišta one zgrade i druge građevine, koje su trajno povezane s tim zemljištem ako ih od njega odvaja stvarno pravo kojem svojem nosiocu daje ovlaštenje da na tom tuđem zemljištu ima takvu zgradu ili drugu građevinu u svome vlasništvu (pravo građenja)”. Još jedno kratko pojašnjenje za nas neupućene o tome šta je zapravo pravo građenja: “Pravo građenja je u pravnom smislu izjednačeno s nekretninom... ko je nositelj prava građenja taj je i vlasnik zgrade koja je pripadnost tog njegovog prava, a glede zemljišta koje je opterećeno pravom građenja ima ovlasti i dužnosti plodouživatelja”. Važan član Ugovora koji treba citirati ovdje je član 10. koji predviđa da “u slučaju da se Općina odluči za prodaju zemljišta investitor ima pravo preče kupovine tog zemljišta...” S obzirom da se sve vezano za ovaj projekat radi po standardima koji vrijede u UAE, prema mom shvatanju tzv. free hold zona u Dubaiju, osoba koja nije državljanin UAE može u određenim dijelovima Dubaija kupiti nekretninu, i zemljište, na period do 99 godina. S obzirom da je “investitor” očigledno zainteresovan za kupovinu zemljišta, i da kako se čini snosi sve troškove, koji su ogromni, izgradnje komunalne infrastrukture do grada i u budućem turističkom gradu, kupovine zemljišta, izrade regulacionog plana, izvedbenih projekata, itd. i da će po izgradnji planiranih objekata plaćati zakup opštini, postavlja se legitimno pitanje povrata investicije, osim naravno ako se ne radi o onom slučaju gdje novac nije problem. Gledano iz te perspektive, pravo građenja na kojem se toliko insistiralo u dosadašnjoj priči oko ovog projekta samo je prelazni korak ka prodaji zemljišta investitoru. Pripremajući se za pisanje ovog članka, pročitao sam mišljenje jednog komentatora na netu koje se ukratko može svesti na to da u vrijeme onečišćenja i pojave fekalnih bakterija na Vrelu Bosne i izvorištu Bačevo odakle se vodom snabdijeva oko 80 posto grada Sarajeva kao rezultat legalizirane divlje gradnje na Babinom dolu na Bjelašnici, što se dogodilo 2009. godine, nije bilo toliko protesta kao sada u vezi sa potencijalnim uticajem budućeg turističkog grada na vodosnabdijevanje Sarajeva, uz zaključak da je to zbog toga što se radi o arapskoj “investiciji” za razliku od slučaja Babinog dola gdje se radilo o domaćim ulagačima. Ne ulazeći u intenzitet negodovanja u ovim prilikama, rekao bih da fekalije nemaju nacionalni predznak tako da je svejedno da li se radi o našim ili arapskim govnima, ili pak o ekskrementu “svjetske elite” za koju se sasvim ozbiljno najavljuje da će biti budući stanovnici turističkog grada Buroj Ozone. Namjerno sam ovaj detalj da se radi o arapskoj investiciji, a kako se vidi iz ranijeg teksta nismo sigurni ni da li je arapska, niti da li se radi uopšte o investiciji, ostavio za kraj jer se radi o najnebitnijem aspektu cijele priče, koji je ponajprije zbog medijskog izvještavanja postao najbitniji. Strani mediji , kao recimo britanski Guardian, potenciraju to kako je BiH zadnjih godina postala privlačna za investicije iz zemalja Zaliva kao i porast broja turista iz ovih zemalja, s tim da se neizostavno naglašava da u BiH živi 40 posto muslimanskog stanovništva. Zlatko Dizdarević, uvaženi novinar i diplomata, u tekstu “Arapska priča o nama” ovako ocjenjuje taj fenomen porasta investicija i turista iz zemalja Zaliva: “Ne dolaze i ne kupuju masovno našu zemlju za svoj budući dom čak ni sada Iračani, Sirijci, ni Egipćani, Iranci, pa ni Jordanci... Oni su imali i imaju svoje domovine, tradiciju, hiljadugodišnje urbano bitisanje, svoje planine i potoke, svoj svijet i svoju muku za koju vjeruju da će proći. Većina onih koji sada tumaraju po svijetu, neželjeni i nevoljeni, politički manipulirani i eksploatirani, sanjaju kako će se tamo i vratiti. Ovamo, i svugdje gdje mogu, a zeleno je, brdovito, uz potok i povjetarac, dolaze oni iz Zaliva koji to imaju samo u snovima. Do jučer u šatorima, pa im 'Bog dao' crno-zelene novce ispod vječitog pjeska, nikakvim radom zaslužene. I time silu, plus aroganciju skorojevića...” Ismail Ahmed pak poručuje da je Buroj Ozone njegov životni projekat i da je odlučio ne obraćati pažnju na negativna mišljenja o ovom projektu u BiH, kao i u Dubaiju, i od ljudi traži “podršku i pozitivno razmišljanje” i da je “ovaj grad za Bosnu i Bosance”. Slično kao što i njegov drug, načelnik Berilo, pomalo ljutito i s prijekorom, poziva na pozitivno razmišljanje: “Više se sad o Trnovu piše u Americi i Švicarskoj nego u BiH, ali to meni ne smeta”. Šta reći na kraju. Previše je otvorenih pitanja vezanih čak i za pretpostavke za izgradnju turističkog grada Buroj Ozone na lokalitetu Prečkog polja podno Bjelašnice. Evo njih nekoliko koja se nameću iz samog teksta. Kakva je budućnost inicijative da se čak i ograničeno područje Igmana i Bjelašnice, i Treskavce i kanjona rijeke Rakitnice, proglasi nacionalnim parkom, i da li se uopšte može govoriti o budućnosti te inicijative ako dođe do realizacije projekta turističkog grada Buroj Ozone u planiranom obimu? Ko je uopšte investitor koji će uložiti milijarde u ovaj projekat ako je očigledno da Buroj Property Development ne posjeduje kapacitet da sam iznese taj projekat, i ako već postoje investitori o kojima se govori zašto se ne kaže konkretno koje su to firme? Da li će višemilionske projekte dovođenja vode i plina na lokalitet Prečkog polja i uopšte izradu regulacionog plana na kraju plaćati budžetski obveznici jer se iz ugovora o finalnoj realizaciji projekta upravo to da iščitati? S tim u vezi, ako će se opština kod investitora zaduživati za kupovinu zemljišta i izgradnju komunalne infrastrukture pa kasnije taj dug vraćati iz zakupa prikupljenog po osnovu dodijeljenog prava građenja, pod kojim uslovima će se taj dug vraćati i da li se planiraju praviti određeni ustupci investitoru s obzirom na planiranu dobit opštine koja se prema najavama mjeri stotinama miliona KM, pogotovo kada se to poredi sa sadašnjih nula KM, te imajući u vidu ugovorom predviđeno pravo preče kupovine zemljišta dodijeljeno investitoru? Kako dati podršku i pozitivno razmišljati o projektu u svjetlu neumjerenih, i na momente neozbiljnih, izjava glavnih pregovarača jer iako je u xafsingu dozvoljeno preuveličavanje i tu postoje određena profesionalna ograničenja, i finalnog ugovora na 4-5 stranica u kojem se u suštini ne kaže ništa vezano za konkretnu realizaciju projekta? Kako vjerovati akterima u ovom procesu da su “inspirisani prirodom i obodreni vizijom” ako se zna da do maja 2016. godine uopšte nije ni zatražena studija uticaja na okoliš? Da li je u periodu do izrade takve studije svaka gradnja na ovom lokalitetu, koju je Ahmed najavio još u ljeto 2015.-te a započeta je postavljanjem loše ošalovanog kamena temeljca u septembru 2016.-te, nezakonita ili će se pak i u ovom pogledu izaći u susret investitoru? Hoće li se čista voda za fontane, bazene u vilama, bazene ili vještačka jezera u centru kompleksa, bazene u hotelskim sobama, i onako za generalnu upotrebu u okviru turističkog grada ispumpavati iz zone Vrela Bosne kao što je to slučaj sa Babinim dolom i kako će se to odraziti na vodosnabdijevanje grada Sarajeva? S tim u vezi, kako će se Bijela i Crna Rijeka sačuvati od potencijalnog štetnog uticaja izgradnje turističkog grada i prateće infrastrukture na ovom području? Kakve su to zakonske intervencije koje omogućavaju aražmane poput tzv. freehold zona u Dubaiju, i to za potrebe samo jednog jedinog projekta, u ovom slučaju turističkog grada Buroj Ozone? To bi bilo to, za početak, uz još jedno pitanje onome ko je smislio gradnju najvećeg tržnog centra na ovim prostorima na lokalitetu Prečkog polja, i plus još hotela, bazena i fontanica: Jeste li vi uopšte normalni?! Post Scriptum: Mjesni imam Avdija Dedić, kojeg je za potrebe svog teksta “Dubai iznad Sarajeva” objavljenog u Jutarnjem listu u novembru 2016. intervjuisao hrvatski novinar Boris Orešić vidovito predviđa: “Tek ćemo vidjeti šta će se sagraditi. Bojim se da će to stati na nekoliko kuća koje će pokupovati lokalni tajkuni”. Aferim efendija!

propali fudbaler
<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


Moji linkovi

Pametne
"All I know most surely about morality and obligations, I owe to football" Albert Camus

“Priča mi N.:
- Ne valja biti prijek. Treba ostati smiren. Uvijek promisli prije nego što planeš i uradiš kakvu glupost. Ne zaboravi, za glupost nikad nije kasno. Važno je ponašati se racionalno. Odbrojati do deset, tako eliminiramo ishitrenost i glupost. Duboko disati. Ostati hladan i kad sve vrišti u nama. Uvijek iznova moramo gledati Kuma i nadahnjivati se mudrošću starih Sicilijanaca. Michael Corleone bio je majstor sabranosti. On prvo izbroji do deset, pa tek onda ubije brata.” Ozren Kebo

"Perut je prvi znak ludila!" Jack Kerouac

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
268391

Powered by Blogger.ba