propali fudbaler

sto sam hajc'o hajc'o sam

28.07.2017.

Ostlund

Nekako je tako ispalo da kada pišem o filmu obično to budu neki skandinavski režiseri. Ranije sam pisao o Hans Peter Molandu, norveškom režiseru i autoru sjajnih filmova A Somewhat Gentle Man, In Order of Disappearance, Department Q: A Conspiracy of Faith. Mislim čovjek je napravio i dokumentarac When Bubbles Burst, kako da ga ne volim... E tako isto i ovaj šveđanin Ruben Ostlund. Na nekom od ranijih festivalskih izdanja gledao sam odličan njegov film Turist ili Force Majeure. Par je sa djecom na skijanju i pokrene se lavina a muž se ispari, što naravno pokreće krizu u njihovom odnosu. Pred kraj filma desi se druga situacija u kojoj sad žena razligu i tako film propituje te odnose koliko smo jedni drugima i sami sebi bitni, koliko možemo ili trebamo biti strogi prema bližnjima i sebi, u kojoj mjeri i da li uopšte je ispravno suditi... A ja volim to tako pomalo filozofsko propitivanje međuljudskih odnosa i nije to baš lako ni ekranizirati u nekoj pitkoj i zabavnoj formi, pa kad nekome to pođe za rukom treba pohvaliti i preporučiti. Uglavnom na ovogodišnjem festivalu biće prikazan Ostlundov novi film The Square. Kaže ovaj jedan Australac što ga je pogledao da je bolji od Turiste, pa vidjećemo. Ja volim sebi prije festivala napraviti listu filmova koje planiram pogledati i samo pravljenje te liste mi je ponekad veći užitak od gledanja filmova. Po onoj staroj kojom se i Meša poslužio, želja i unaprijed izmaštani film ponekad nam može priuštiti i veće zadovoljstvo i užitak od samog gledanja filma. Nekad bude i sasvim obratno. Recimo, prošle godine sam gledao Scream for Me Sarajevo i kad sam ga zaokružio na listi nisam ni sanjao da je to tako dobar film. Kad već pominjem Scream for Me Sarajevo, ne bi bilo ni filma da nije bilo bloga jednog od članova benda koji su svirali taj koncert sa Bruce Dickinsonom, pa ustajem sa stolice pri pomenu njegovog imena, u ratnom Sarajevu, eto koliko je blog bitan.. I zato pišite stari blogeri... I još jednu stvar da kažem i neću više. Bio je komentar poslije projekcije filma kako su oni došli otsvirati koncert eto onako u why not stilu da malo razvesele raju, na tom nekom čisto ljudskom, iako poprilično mahnitom, nivou dok su drugi koristili pa i sada koriste tu vezu sa Sarajevom ili BiH više u xafsinške svrhe. Shoba je o tome pisao prije par godina, pa da evo i ja na ovom mjestu to ponovim. Niko nikome onako globalno ništa ne duguje i što prije mi u ovim fucked up places to shvatimo to ćemo prije stati na svoje noge, ono koliko-toliko, minimum minimuma i koliko to prilike dozvoljavaju, ali sa akcentom na ono sto je do nas. Ima u jednom traileru za dokumentarni film koji će se isto ove godine prikazivati na festivalu Ciudades a Contraluz (Out of Darkness), pa veli za ove gradove tipa Kigali, Beirut, Sarajevo, Medelin, from hell to life... Kaže moja žena na to, jašta je from hell to life in fear... U komentarima na one prethodne pisanije o volšebnom projektu izgradnje turističkog grada na igmanskom Prečkom polju veli mi jedna gošća kako mi zavidi na vremenu koje imam na raspolaganju za pisanje, a ne zna ona da ovo što sada pišem moram završiti do pauze za ručak. The clock is ticking. Kako sam počeo sa digresijama u ovom uvodnom dijelu tako mi valja u istom duhu i nastaviti. Hans Peter Moland je film Department Q: Conspiracy of Faith, koji su naši in all seriousness preveli kao Zavjera vjere, napravio po knjizi danskog autora Jusi Adler Olsena originalnog naslova Flaskepost fra P. Radi se zapravo o trećem nastavku trilogije, koja se nastavila pa je postala šestologija ili sedmologija, a prva dva nastavka se zovu Kvinden i buret i Fasandreberne. Američki naslovi su The Keeper of Lost Causes, The Absent One i A Conspiracy of Faith, a britanski Mercy, Disgrace i Redemption. Ovo djeluje malo zbunjujuće, ali eto to je vrsta trivie koju ja volim pa sam morao. Nakon što sam pogledao film trećeg dijela trilogije, uspio sam naći knjigu drugog dijela u britanskom prevodu (Disgrace). Divno štivo za svakoga ko voli krimi roman u ovom skandinavskom noir folu. Ja nisam čitao Nesboa ili Larssona, ne bi ni Jusija da nije bilo Molanda i zato njemu hvala... Ostalo mi još da pročitam ovu prvu i najbolju Kvinden i buret. Od prva dva nastavka su takođe napravljeni filmovi, pogledalo ih najviše ljudi u istoriji skandinavskih kino filmova i tako to... Pravljenje liste, da. Zabilježim ja sebi prije par godina na listi The Act of Killing, Joshua Oppenheimer i ne mognem ga pogledati te godine. U komšiluku imam jednog momka, on radi u Meeting Pointu, studira na akademiji, zamolim ga da mi proba naći ovaj film i Searching for the Sugarman. Ne uspjedne on. Sugarmana pogledam proslu novu godinu sasvim slučajno na HRT-u. Za ovog The Act of Killing negdje pročitam da ga je i Đelo Hadžiselimović preporučio kao Top 10 dokumentaraca koje bi svako trebao pogledati prije nego umre... I sad možeš misliti sreće moje kad sam vidio da je ove godine program Tribute to posvećen Joshui Oppenheimeru i da će pokazivati njegova dva dokumentarca The Act of Killing i The Look of Silence. U pitanju je samo sreća da mi je u izgledu da ću pogledati film, a hoću li ga stvarno pogledati to je već drugo pitanje. Kao recimo kad slutiš u tvom mozgu seks sa željenom osobom a sasvim je nesigurno da li će doći do realizacije tvojih još uvijek samo moždanih stremljenja. Ili kad odigraš fudbalsku utakmicu u glavi prije prvog sudijskog zvižduka... Sad će pauza za ručak. Preporuka za ovogodišnji festival zasad: My Happy Family by Nana & Simon, dokumentarac Ultra by Balasz Simonyi, The Act of Killing by Joshua Oppenheimer i the Square by Ruben Ostlund.

propali fudbaler
<< 07/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


Moji linkovi

Pametne
"All I know most surely about morality and obligations, I owe to football" Albert Camus

“Priča mi N.:
- Ne valja biti prijek. Treba ostati smiren. Uvijek promisli prije nego što planeš i uradiš kakvu glupost. Ne zaboravi, za glupost nikad nije kasno. Važno je ponašati se racionalno. Odbrojati do deset, tako eliminiramo ishitrenost i glupost. Duboko disati. Ostati hladan i kad sve vrišti u nama. Uvijek iznova moramo gledati Kuma i nadahnjivati se mudrošću starih Sicilijanaca. Michael Corleone bio je majstor sabranosti. On prvo izbroji do deset, pa tek onda ubije brata.” Ozren Kebo

"Perut je prvi znak ludila!" Jack Kerouac

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
266087

Powered by Blogger.ba