propali fudbaler

sto sam hajc'o hajc'o sam

16.08.2017.

Ponešto i o Islandu...

Juče sam pisao o ovom Oppenheimeru koji je proveo oko deset godina prikupljajući građu za svoja dva dokumentarna filma. Treba i to cijeniti kad neko tako dugo radi na nečemu, pogotovo u ovom današnjem instant vremenu. To je i deset godina razmišljanja o toj temi, 3-4 mjeseca svake godine intenzivno za vrijeme snimanja materijala u Indoneziji. I sad dođem ja koji sam tome posvetio dva sata svog života i kažem to i to ne valja. Ili kako reče ovaj glavni kritičar filma Nick Fraser: “Don’t give an Oscar to this snuff movie”. Kao ono friško se vratio sa terena, podrobno upoznat sa situacijom, našao se moralno uvrijeđenim što su počinioci a ne žrtve ti koje kamera snima, i nedajte mu Oscara. Sad čitam kako su zapravo same porodice žrtava predložile Oppenheimeru da intervjuiše i snima počinioce jer je njima već vojska preko svojih ljudi prišapnula da im nije baš pametno pričati u Oppenheimerovu kameru. Čovjek je tamo proveo deset godina, on and off, pričao sa bogznakoliko ljudi koji su na ovaj ili onaj način, bilo da su bili lično pogođeni ili da tu temu smatraju bitnom za budućnost svoje zemlje, znači porodice žrtava, aktivisti, profesori, istoričari, obični ljudi, sa svima njima je pričao i sigurno razmjenjivao ideje o tome kako bi film u konačnoj formi trebao izgledati, i na sve to Nick kaže ne dajte mu Oscara. Pa nije sve u Oscaru, majka mu stara... Ima i nešto što se zove dug prema tim ljudima s kojima si se saživio sve te godine, a filmovi su i dan-danas službeno zabranjeni u Indoneziji, ono ne prikazuju se iako službene zabrane nema. Vidjelo se prilikom obraćanja ovdje da je Oppenheimeru krivo i da mu to teško pada jer su filmovi prvenstveno namijenjeni Indonežanima, pa onda i nama ostalima. I vrlo je on humble i nepretenciozan u toj priči. A čovjek i dan-danas prima prijetnje smrću i ne može putovati u Indoneziju iz sigurnosnih razloga. A šta mu je sve to trebalo, jer mogao je isto tako mirne duše ne hvatati se u koštac sa takvom temom i vratiti se kući nakon snimljenih Globalization Tapes te 2003. godine. Ali nikad ti ne znaš kako ćeš se zamjeriti nečijim vlastima bilo da se radi o indonežanskim ili u slučaju dokumentarnog filma Ultra grčkim. Ultra je odličan dokumentarac o trkačima koji trče Spartatlon, iskreno nisam znao ni da postoji, 242 kilometra od Atine do Sparte u 36 sati. Film su snimili Mađari na čelu sa režiserom i trkačem Balaszem Simonyijem za HBO Europe. Rekoše na q&a da bi se film uskoro trebao početi prikazivati na HBO, pa pratite ako ste propustili na festivalu. Imam još čitavih 14 minuta tako da moram požuriti. Uglavnom nakon što je film prikazan na nekim festivalima organizacioni komitet spartatlona odlučio je zabraniti Balaszu da trči po peti put zbog dvije scene. Jedna je kad se pored ceste kojom trče trkači vidi ogromna gomila smeća, a druga je kad Balasz obavlja veliku nuždu i onda nastavlja trčati pojašnjavajući kako je otišao povraćati a umjesto toga potjeralo ga na drugu stranu i kako mu se tako olakšanom sada otvorila heart chakra and how he now loves everyone, ali kad padne noć i dok nastavlja trčati he is going to hate jujst about everyone and everything. Ali ljudi stvarno istrče taj spartatlon, što onako na prvu djeluje potpuno nevjerovatno. Balazs reče da se spremao deset godina. Za ove što vole tehničke detalje, ekipa filma je rekla kako su imali nešto oko 630 sati snimljenog materijala i da im je trebalo četiri godine da dovrše film. Ali film je i vizuelni spektakl, i trud im se isplatio. 8 minuta. Svake godine pogledam program festivala u Motovunu i Prizrenu, mada nikad nisam bio. Ove godine na festivalu u Motovunu bio je ciklus islandskih filmova jer su Islanđani bili partneri festivala, very simple daš pare i prikazuju se filmovi iz tvoje zemlje kao neka kulturna promocija zemlje, cultural diplomacy, što bi se reklo. Kod nas tako partneri Turska i Katar, i normalno da se pored ostalih prikazuju i njihovi filmovi, vidim pogotovo se ovi iz Katare trse nešto ove godine. Dobacili su i do glavnog žirija. Ali htio sam zapravo ovom prilikom reći nešto više o Islandu i 2008 housing xafs crash o kojem sam pisao nekad davno. Kasnije sam čitao neke članke u kojima autori predstavljaju Island, eto kao oni se suprotstavili velikima, kao ono people's power i to, a to je totalna fula. Jer šta se zapravo desilo. Vlada je na nekoliko godina prije privatizovala banke. Nedugo zatim krenuli da prave Wall Street na obalama Reykyavika i tako i ribari se masovno prekvalifikovali u berzovne mešetare. Realno što bi se bavio teškim i neizvjesnim poslom kao što je ribolov kad je easy money opcija nadohvat ruke. Sve je tako bilo, na kažem ja nego činjenice. Između ostalog ponudili i tu Icesave šemu po kojoj si mogao oročiti lovu po većoj kamatnoj stopi nego što je to bio slučaj u drugim evropskim zemljama. I kad je pukao balon, onda Vlada umjesto da isplati štediše (Engleze, Holanđane) raspisuje referendum, eto k’o da će Islanđani pristati da oni otplaćuju dug dok se tamo neki njihovi tajkuni lješkare po mondenskim ljetovalištima i zimovalištima i drugim isto tako mondenskim mjestima za provesti ostatak godine. I sad se taj islandski slučaj predstavlja kao neki svijetli primjer otpora običnog čovjeka svemoćnom sistemu, a u suštini istina je puno jednostavnija jer se radi o nepreuzimanju odgovornosti od strane vlade jedne države za zavalu za koju se znalo da je neminovna. Eto preforao sam time limit za četiri minute.

propali fudbaler
<< 08/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Moji linkovi

Pametne
"All I know most surely about morality and obligations, I owe to football" Albert Camus

“Priča mi N.:
- Ne valja biti prijek. Treba ostati smiren. Uvijek promisli prije nego što planeš i uradiš kakvu glupost. Ne zaboravi, za glupost nikad nije kasno. Važno je ponašati se racionalno. Odbrojati do deset, tako eliminiramo ishitrenost i glupost. Duboko disati. Ostati hladan i kad sve vrišti u nama. Uvijek iznova moramo gledati Kuma i nadahnjivati se mudrošću starih Sicilijanaca. Michael Corleone bio je majstor sabranosti. On prvo izbroji do deset, pa tek onda ubije brata.” Ozren Kebo

"Perut je prvi znak ludila!" Jack Kerouac

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
272135

Powered by Blogger.ba