propali fudbaler

sto sam hajc'o hajc'o sam

25.08.2017.

O još jednoj Skandinavki i gotovo...

Čini mi se da sam u ono vrijeme kad je do mene došla vijest da Howard Feinstein više neće biti jedan od selektora programa na SFF-u pokušao naći taj članak u kojem je objasnio razloge ostavke, za koju ja vjerovatno tada nisam ni znao da je ostavka, ali iz nekog razloga nisam mogao. Subscribers only ili neki drugi razlog ne sjećam se, uglavnom nisam čitao. Možda će smiješno zvučati, ali meni je to bilo bitno. Godinama sam se otvarajući program festivala radovao njegovom mixu igranih i dokumentarnih filmova u Panorami i dokumentarnim filmovima koje je u drugoj festivalskoj sekciji birala Rada Šešić. Tako da su za mene dvoje SFF junaka bili, i ostali, Howard Feinstein i Rada Šešić. Rada je i dalje tu, a u nekom ranijem postu prisjetio sam se filmova koje sam gledao u Panorami, kao neki moj Tribute to Howardu. Lista ide ovako: Dark Days (Marc Singer), Paradise Now (Hany Abu-Assad), Bil'in Habibti (Shai Carmeli Pollak), The Visitor (Thomas McCarthy), Standard Operating Procedure (Errol Morris), Rachel (Simone Bitton), Eid milad Leila (Rashid Masharawi), Food Inc (Robert Kenner), Women from Georgia (Levan Koguashvili), Goodbye Solo (Ramin Bahrani), Presunto culpable (Roberto Hernandez i Layda Negrete), En ganske snill mann (Hans Petter Moland), Jaffa: The Orange's Clockwork (Eyal Sivan), The Guard (John Michael McDonagh), Tyrannosaur (Paddy Considine)... Prije neki dan sam pročitao članak na IndiWire portalu. Šest godina zadrške nekad i nije loše. U jednoj rečenici u članku a vezano za taj njegov fallout sa festivalom, ili bolje rečeno Purivatrom, kaže Howard: “It’s as if Panorama, Tribute to, and Howard Feinstein had never existed.” Negiralo ga skroz zajedno sa njegovom gošćom Susanne Bier čiji se film In a Better World to veče prikazivao u Meeting Pointu. A preko rijeke Angelina Jolie i Brad Pitt. Hoće to tako kod nas, ali vratimo se na početak priče. Howard je trinaest godina birao filmove za Panoramu i Tribute to, čini mi se a neka me ispravi neko ako je drugačije, da je on i prije uloge selektora na SFF-u bio neka faca u svijetu filma tako da je vjerovatnije da je on više doprinio promociji festivala vani nego što je on lično hajrovao zahvaljujući ulozi selektora dva festivalska programa. Činjenica je da su ovi programi imali vjernu publiku, da su dolazile producentske i režiserske face koje su u nekoj opuštenoj atmosferi razgovarale sa publikom. Sjećam se Peter Mullana, producentice filma Food Inc, Eyal Sivana i drugih... Čovjek se trudio i po meni je to sve skupa bila jedna success story. Very much so, I would say. Tako da nije sad neka taština ako čovjek kaže u članku da je ponosan na taj svoj rad. Ne znam ga lično, i opet neka me neko demantuje ako sam u krivu, čini mi se da nije puno tražio, osim da mu se ne miješaju u izbor filmova. I to je izgleda i bio početak kraja njegove saradnje sa festivalom. Htio je u program Tribute to zajedno sa Argentinkom Lucreciom Martel dovesti i srbijanskog režisera Olega Novkovića. A to ovim glavešinama festivala nije sjelo jer se prethodne godine Novković odlučio za prikazivanje svog filma Beli, beli svet na festivalu u Lucernu, a ne u takmičarskom programu regionalnog filma na SFF-u. Odbili da mu plate avionsku kartu iz Beograda, nek’ vozi šta mu fali... A Beli, beli svet sa Uliksom Fehmiuom prikazan u Panorami te 2011. godine. U komentarima Howard je još dopisao: “The Sarajevo Film Festival ignored Bier… Only my two assistants and I spent any time at all with her, from the moment of her arrival at the airport until her departure two days later. By chance, she and her partner’s room was right next to mine in a small hotel, and during what would have been “free” time, my driver/assistant drove them to see places significant during the war. A trooper, she asked for, and expected, nothing. As the person who invited her, I expected SOMETHING.” Nije ovo ni poenta ko je bio preko rijeke, balansiranja između glumačkih zvijezda, sponzora i s druge strane umjetničkih art-house filmova, Hollywood protiv ostatka svijeta, Howarda protiv Mire, ili Izete, ovo je čisto pitanje elementarne pristojnosti i kulture. Kao žalimo se ministri nekulturni, izdavajanja za kulturu nedovoljna, kulturni poslenici se bore protiv vjetrenjača... Jebemti, šta bi? Došla žena, osvojila Oscara te godine za najbolji strani film, ovaj Howard, prznica, neprznica, kakav god da je, nastupa ispred festivala, četiri godine je pokušava dovesti, i negiraše je skroz, i nju, i Howarda, i partnera joj... Kako rekoh, hoće to tako kod nas. Il’ si s nama ili protiv nas i ne talasaj. Kaže Howard “… no Bosnian makes waves”. To that I would say, because otherwise he or she will coughed up on the shore and waves will even that out until the next ever more successful edition of the festival. I zato ja samo gledam filmove... Festival je godinama gradio imidž na nekoj toplini organizatora i ovdašnjih ljudi. Kao ono nastali smo iz čiste potrebe za umjetnošću kako bismo preživjeli, što se još uvijek eksploatiše. We are all about films and filmmaking, free of any conventional restrictions... Kao ono kad Malkovich kaže dobro mi je niko me ne prepoznaje na ulici, ili kad Mullan kaže jebote može se i pušiti i piti piva... U odgovoru na Howardov članak, koji i nije odgovor jer se i ne dotiče onoga o čemu on govori, kaže se: “The Sarajevo Film Festival remains faithful to its objective to promote worldwide auteur cinema, with a specialized focus on South-Eastern Europe…The Festival team is already working intensively on the 2012 Festival edition planning and programming outline.” Negiralo ga duplo, ali ne govori to ništa o njemu već o festivalu. Čini mi se da je jedno ozbiljno resetovanje bilo neophodno, i to prije šest godina.

propali fudbaler
<< 08/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Moji linkovi

Pametne
"All I know most surely about morality and obligations, I owe to football" Albert Camus

“Priča mi N.:
- Ne valja biti prijek. Treba ostati smiren. Uvijek promisli prije nego što planeš i uradiš kakvu glupost. Ne zaboravi, za glupost nikad nije kasno. Važno je ponašati se racionalno. Odbrojati do deset, tako eliminiramo ishitrenost i glupost. Duboko disati. Ostati hladan i kad sve vrišti u nama. Uvijek iznova moramo gledati Kuma i nadahnjivati se mudrošću starih Sicilijanaca. Michael Corleone bio je majstor sabranosti. On prvo izbroji do deset, pa tek onda ubije brata.” Ozren Kebo

"Perut je prvi znak ludila!" Jack Kerouac

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
267133

Powered by Blogger.ba