beats by dre cheap

Trnovo na havi ili kako se kalio turistički grad podno Bjelašnice (Vol. 1)

Prije nego stigneš na planinu Igman, skreneš lijevo putem koji vodi prema Trnovu. Nakon otprilike 5 minuta vožnje, prije nego se serpentinama počneš spuštati prema selu Dejčići, pogledaj ulijevo i vidjećeš veliku, skoro nepreglednu, zaravan. Ova prirodna oaza izvanredne ljepote zove se Prečko polje ili Prečki plato. Ljepotu prirodnog ambijenta upotpunjuju mi sjećanja na vikende koje sam tu često provodio sa porodicom. Kao da sad gledam svoju djecu kako se onako maleni probijaju kroz visoku travu, koja se i u najvrelijim ljetnim mjesecima povija pod naletima vjetra... Iskreno, nisam ni znao da se to mjesto zove Prečko Polje, dok me nekad početkom prošle godine na tom mjestu nije dočekao billboard sa natpisom “Najveći turistički grad u Istočnoj Evropi” ili u nespretnom prevodu na engleski “The Biggest Touristic City in Eastern Europe” koji na toj lokaciji planira izgraditi kompanija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Buroj Property Development u saradnji sa opštinom Trnovo. Nisam aktivista po vokaciji, ali na ovom konkretnom primjeru uviđam da u svakom od nas čuči aktivista koji samo čeka povoljnu priliku da se aktivira. Tako je i moj prvi poriv bio da se popnem na potporne stubove i strgnem platno na kojem se najavljuje ovaj najnoviji graditeljski poduhvat. Kao neki očajnik koji se nada da će time spriječiti realizaciju projekta. Moji me ubijeđuju da će vjetar i priroda odraditi svoje, i stvarno nije taj billboard dugo tu ostao. Ali, otprilike godinu i po dana kasnije, došao je kamen temeljac… U ovom osvrtu namjera mi je dati presjek dešavanja u periodu od trenutka kada je na Prečkom polju osvanuo ovaj billboard pa do ceremonije postavljanja kamena temeljca. Ovo je priča o kratkoj istoriji obmane popularno nazvane Trnovo na havi po uzoru na jedan sličan takav megalomanski projekat, Beograd na vodi. Beograd ima inicijativu Ne da(vi)mo Beograd, Dubrovnik isto ima akciju građanskog otpora Srđ je naš, a Sarajevo osim par eko udruženja, i komentatora na netu koji se protive ovom projektu, u suštini, nema ništa. Nema organizovanog i kolektivnog građanskog otpora ovom poduhvatu koji uživa podršku svih institucija vlasti, od najnižeg do najvišeg nivoa, kao i medija koji više onako reda radi i tek povremeno propituju mogućnost realizacije projekta koji je u međuvremenu dobio ime Buroj Ozone – Inspired by Nature, Powered by Vision. A nema tu ni trunke ljubavi ili poštovanja prema prirodi, vizije još manje. Tih dana kada sam ostao zatečen billboardom na Prečkom polju, pratio sam na netu da vidim da li iko piše o ovome kako bih saznao nešto više. Jedan od prvih tekstova na koje sam naišao bio je tekst sarajevskog arhitekte Daria Kristića koji kako sam kaže “piše kad mu nešto padne na pamet”, i to vrlo lucidno. On u tekstu na svom blogu naslovljenom “Burođ privatizacija” ukazuje na nekoliko ključnih stvari kao što su u prvom redu nepostojanje prostornog plana FBiH, odnosno višegodišnje blokiranje njegovog usvajanja, krajnji amaterizam predstavljenih 3d rendera planiranog grada i web stranice firme, te neprilagođenost objekata planinskoj lokaciji gdje se planira graditi koja se nalazi na oko 1000 m nadmorske visine. Kako sam Kristić piše: “Simptomatično je… da se godinama blokira i donošenje prostornog plana Federacije. Prostorni plan je dokument koji ima svaka iole ozbiljna država a u kojem se između ostalog određuju zaštićena područja… plan, koji se odnosio na period 2008-2028, trebao je biti već davno usvojen, a nije, i biće uspjeh ako se usvoji ove godine [2015. godine – op.a.] Kako ga misle provesti sa 7 godina zakašnjenja, to, opet, nije jasno… Pojavljuju se muljatorski šeici kojima milijarde iz džepa ispadaju a nisu u stanju propisno platiti ni 3d ni website… Cijela općina Trnovo je na prosječnoj visini od cca 900 metara nad morem, sa izrazito dugim i oštrim zimama. Šta tu rade zgrade sa krovnim terasama i fontanicama ispred, koje bi bolje pristajale nekom sea resortu, nije jasno. Detalja više o projektu nema a vala i ne bih pretjerano trošio riječi na arhitekturu jer bi onda opet morao truniti o izgradnji u visokoosjetljivim prirodnim područjima, kontekstu, građevinskom naslijeđu, praksama zemalja Evropske Unije, sve to potkrijepit sa pozitivnim primjerima iz, možda, Slovenije ili Austrije.” Ideja da se Bjelašnica i Igman proglase nacionalnim parkom datira još od prije 30-ak godina i održavanja Zimskih olimpijskih igara. Arhitekta i prostorni planer, projektant Zetre, Ludomil Alikalfić u tekstu iz aprila 2006. godine naslovljenom “Igman i Bjelašnica – Planine koje su pojeli skakavci” piše: “Inicijativa da se ovo područje proglasi nacionalnim parkom je krenula 1986. godine od strane Olimpijskog centra Sarajevo. U prvi mah nominiran je relativno mali prostor obuhvaćen regulacionim planovima, ali je kasnije proširen na područja Treskavice, Visočice i kanjona rijeke Rakitnice. Alikalfić piše da jedan od razloga zašto nacrt Zakona o nacionalnom parku nije prošao u Parlamentu SRBiH bio i tada, a očigledno i sada, aktuelni stereotip “da nominacija za ovaj stepen zaštite podrazumijeva potpunu konzervaciju prostora, što, naravno, nije tačno.” U periodu nakon rata nastavljene su aktivnosti na zaštiti ovog područja, i u tom pogledu Alikalfić izdvaja “Studiju izvodljivosti Nacionalnog parka (NP) Igman/Bjelašnica” iz 2001. godine koju je finansirala Evropska zajednica i u čijoj izradi su učestvovali domaći i strani stručnjaci. Alikalfić u svom tekstu pominje i načelnika opštine Trnovo, poznatog po izbornom sloganu “Orilo, gorilo, načelnik je Berilo” o kojem će biti više riječi kasnije s obzirom da se radi o jednom od glavnih likova u cijeloj ovoj priči: “Na nedavno održanoj javnoj raspravi, u povodu usvajanja novog Regulacionog plana, aktuelni načelnik općine Trnovo je glasno izjavio: ‘Više ništa ne može spriječiti izgradnju Igmana i Bjelašnice. Te planine su, prije svega, općinske, a potom kantonalne, federalne i državne!’ Očigledan primjer pogrešnog tumačenja Zakona o lokalnoj samoupravi.” Kako ćemo vidjeti u daljem tekstu Ustavni sud FBiH nije dijelio Alikalfićevo mišljenje po pitanju tumačenja Zakona o lokalnoj samoupravi. Može se pretpostaviti da je gore pomenuta studija izvodljivosti NP Igman/Bjelašnica iz 2001. godine bila jedan od temelja kojima se vodio Parlament FBiH kada je krajem 2004. godine donio Odluku o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine. Vrijedi citirati u cijelosti ključni dio ove odluke: “U cilju očuvanja bioloških, pejsažnih i geomorfoloških vrijednosti područja Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona Rakitnice (Visočica) koja raspolažu veoma visokim nivoom biodiverziteta, ugroženim biljnim i životinjskim, te posebno endemskim vrstama, krečnjačkim kanjonima i sistemom podzemnih pećina, te šumom prašumskog tipa, kao i radi potrebe pravilnog usmjeravanja korištenja prostora za potrebe sporta, rekreacije, turizma, nomadskog stočarenja i tradicionalnog načina života na odnosnim prostorima i u njihovoj neposrednoj kontakt-zoni, kao i radi zaštite voda i podzemnih vodnih bazena značajnih za vodosnabdijevanje, a na osnovu do sada provedenih istraživanja i planskih opredjeljenja, dijelovi područja Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona Rakitnice (Visočica), koji se prostiru na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine u niže navedenim granicama… proglašavaju se područjem posebnog obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine.” Značajno je još napomenuti da je u ovu svrhu za potrebe Federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, i uz podršku Svjetske banke, francuska konsultantska firma BRL Ingenierie u martu 2007. godine pripremila ažuriranu Studiju izvodljivosti, te da je Parlament FBiH 2009. godine donio i Odluku o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine – Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za period od 2007-2027. godine. Sredinom 2011. godine, načelnici opština Hadžići i Trnovo žalili su se Ustavnom sudu FBiH na ovu odluku Parlamenta FBiH o zaštićenim područjima navodeći da ona predstavlja povredu njihovih prava koja proističu iz Zakona o lokalnoj samoupravi. Kako se navodi u odluci Ustavnog suda FBiH, podnosioci zahtjeva su tvrdili da je Federacija FBiH donošenjem ovih odluka “uzurpirala nadležnosti jedinica lokalne samouprave, kao i da ih u vezi s tim nije konsultovala, te da je na taj način općinama onemogućeno ubiranje izvornih prihoda, taksi i naknada, na ime izdavanja građevinskih dozvola i urbanističkih saglasnosti.” Pored isticanja ogromne finansijske štete koja se, kako navode, mjeri milionima KM, podnosioci zahtjeva su, između ostalog, tvrdili kako zbog donošenja ovih odluka nije bilo moguće “pokrenuti razvojne projekte koji bi bili u funkciji očuvanja pretpostavki za život stanovnika na ovom području.” Ne ulazeći u dio obrazloženja u kojem se Ustavni sud FBiH poziva na svoju raniju odluku iz 2004. godine u kojoj je utvrdio potrebu usaglašavanja Zakona o prostornom uređenju sa Ustavom FBiH i sve što proizilazi iz te odluke, ja ću se ovdje ograničiti na dio u kojem se Ustavni sud FBiH poziva na odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH koje propisuju da će “lokalne vlasti biti konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka u svim stvarima koje se tiču direktno njih” te da su “federalne odnosno kantonalne vlasti dužne u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se tiču” da bi potkrijepio svoj zaključak da je došlo do povrede prava opština Trnovo i Hadžići na lokalnu samoupravu. U izreci Presude Ustavnog suda FBiH u predmetu U-20/11 iz decembra 2011. godine, koju su jednoglasno donijele sudije Kata Senjak, predsjednica Suda, i sudije Sead Bahtijarević, Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i Faris Vehabović, stoji: “Obustavlja se primjena Odluke o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine… i prestaje da važi Odluka o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine – Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za period od 2007-2027. godine…” Zašto ovako detaljno o ovoj presudi? Pa bez nje teško da bi uopšte i bilo projekta turističkog grada Buroj Ozone nasred Prečkog polja… Nastaviće se

propali fudbaler
http://propalifudbaler.blogger.ba
12/12/2016 15:55