Romero

Blizu studentskog doma u Kuala Lumpuru u kojem sam živio bila je bezinska pumpa Esso koju smo mi zvali Kod Ese. I u gluha doba kad ogladniš ide se Kod Ese na nudle. Te instant nudle smo zasipali vrelom vodom i onda spravljali u mikrovalnoj. Tako je to bilo na početku dok nismo smislili napredniju verziju, instant nudle Bosnian style. Ova naprednija verzija je uključivala jaja. I sad mi šega kad pomislim na tu sliku, prosječni lokalac svrati na pumpu da natoči gorivo, a tamo ga dočekuje masaleh (ono kao nigger samo za bjelca) koji lupa jaja o pult i priprema nudle. I još pritom pošto mu ga to dođe kao izlazak u avliju ili pred kuću, naša prilika je u japankama sa bermudama na pola guza i nekom ižvakanom majicom za po kući (domu). I onda kad je jelo gotovo osloniš se na pult sa strane i manđare. A kad završiš uzmeš najbolji sladoled u istoriji sladoleda na štapiću zvani Romero. Malo sam istražio na netu i evo šta kažu: “The little remembered Romero is best described as a chocolate and toffee ice cream based Twister with a crisp chocolate coating. Making a brief appearance in the late 1980s, it may only have lasted a year – but what a year.” Originalno britanski sladoled je očigledno duže trajao u Maleziji jer se mogao kupiti Kod Ese in the late 90s.

Sjećam se još jednih komšija iz tog kvarta gdje se nalazio naš studentski dom, YPM. Komšije su bile sa (siromašnog) juga Tajlanda i kod njih smo išli na jelo preko dana. Nije bilo tekuće vode za pranje suđa nego oni dnevno po ne znam ni ja, dvije hiljade porcija, jest jednako 20 tanjira puta 100 korištenja, propere u škafu sa istom vodom i istom krpom, ono sistem jedan dan, jedan škaf, jedna krpa. Ali to nije bilo bitno jer su pravili najbolji nasi goreng u istoriji nasi gorenga, the ultimate motherfucking nasi goreng. Tri godine sam ja manje-više svaki dan jeo taj nasi goreng, uz neko dodatno jelo, i ne da mi nije dosadio nego ga se i danas rado sjetim. Kaže mi nedavno ovaj jedan drug što je studirao sa mnom, kao to je bilo takvo vrijeme, ne bi to danas bilo ni blizu, a ja mu kažem da sam disinclined to acquiesce to that point of view. Jeo sam dobre nasi gorenge i kasnije, ali ovaj kod Tajla je ostao neprevaziđen.

To me dovodi do ovih naših kao wokova, thai piletina, green curryija, tom yam supa i sl. koji se nude u našim restoranima. Sjećam se prvi put, otišao u neki restoran na Skenderiji, izvadio jaran sve iz konzerve, jebote nije to ni vidjelo tog jela. Ne očekujem ja sad original, ali nemoj baš da bude ni nalik. Sljedeći put odem kao u restoran the Basement, obradujem se k’o zadnji levat kad sam na meniju vidio green curry, donesoše mi, majke mi, nisam agresivan ali bio sam u tom trenutku u stanju ubiti nekoga. I tu kažem sebi, e nećeš više, i naravno zajebem se opet i odem u onu zalogajnicu u SCC-u, kao imaju tom yam soup. A tamo postavilo nekog pakistanca da pravi od neadekvatnih sastojaka supu koja je uz sup ekor kraljica svih ikad izmišljenih istočnjačkih supa. I nešto kontam koji klinac to nudiš kad nećeš da se potrudiš da to napraviš kako treba, a još uz to i ne znaš. Drži se ovih naših tradicionalnih gastronomskih winnera i mani se brate tajlandske kuhinje. Doduše, meni se i ova domaća ponuda u gradu svela na jednu aščinicu, jednu buregdžinicu i jedan restoran. Možda je i do mene.

propali
hanuma rekla da sam strpljiv i neistrajan

6 komentara

  1. umorni – jeste to je riza s povrcem, mesom i zacinima… ove Tajle su to pravile tako sto par nekih homemade zacina istresu u one kutljace, strovale u to wok okrenu par puta i to savrsenstvo ti serviraju u tanjir… Kod nas jebiga, misli ubaci onaj soja sos i voila eto ga jelo ala thai varijanta. Ne znam stvarno koji su to sve zacini bili. Kasnije sam u Sidneju nasao jedan indonezanski restoran o kojem sam takodje pisao, Cinta Alam (Love Nature), Bondi Junction, e tu sam trebao volontirati u kuhinji da naucim zanat, oni su isto imali nasi goreng i sluzili ga sa ribljim cipsom sa strane, aaaaaaaaaah :))
    ps. imena objekata su Dzenita, Ziga na Marin Dvoru i ovo za restoran, Barhana, ali i oni su nesto utanjili u zadnje vrijeme (i Mala Kuhinja, samo jedno jelo). Koje su tvoje kote?
    tram – dobar, dobar… ono na temu kuco Tibrina, trazim stan novogradnja ali samo Donja Otoka dolazi u obzir 🙂

Komentariši